EPA
Sirotinja u Karakasu: Dečak se hrani bačenim ostacima hrane

Ne mora da se zapuca da bi se bežalo. Najakutniji primer za to je Venecuela sa više od 4.000 000 izbeglih. Paradoksalno, reč je o zemlji koja je, mereno prirodnim resursima, najbogatija na svetu! Ne samo da ima potvrđene najveće svetske rezerve nafte, već je prebogata rudama, voćem, ribom, vodom. A u toj zemlji se umire od gladi. Doslovno. Mnogi ljudi se pitaju kako je do toga uopšte došlo. A odgovor je vrlo jednostavan, već viđeni kliše kombinacije populizma i korupcije.

Sve je počelo idejom takozvanog socijalizma 21. veka, kako je svoj projekat nazivao pokojni pukovnik Ugo Čaves. Socijalizam 21. veka se od sna nižih slojeva za pravednijim društvom pretvorio u košmar čitave nacije. U jednom je, zaista, taj socio-ekonomski eksperiment uspeo. Zbrisao je društvene razlike, ali tako što su sada svi građani Venecuele bedni, sa izuzetkom malene grupe privilegovanih na političkom vrhu države. Venecuela je u paklu, ponoru toliko dubokom da čak i da ovo ludilo stane sutra, pitanje je koliko će decenija biti potrebno da se stvari u zemlji dovedu u kakav-takav red.

A mogla je Venecuela da bude karipski i latinoamerički dragulj. Ipak, tako bogata zemlja je imala tu nesreću da grupu očigledno nesposobnih i korumpiranih političara 1998. godine zameni velemajstor populizma, pukovnik venecuelanske armije Ugo Čaves čija je ideja bila prijemčiva sirotinji, ali je u suštini bila pogubna za već ranjenu zemlju. Uz masovnu nacionalizaciju Čaves je uspeo da sasvim uništi tržišnu ekonomiju države. Ko je uspeo, pobegao je, strani investitori su otišli, novih nije bilo, a vlada je uvela plansku privredu uz kontrolu maloprodajnih cena osnovnih namirnica i dobara u zemlji pod sloganom da se “neće na siromašnima bogatiti truli kapitalisti”. Čaves je brzo postao heroj nacije. Murali s njegovim likom osvanuli su na hiljadama zgrada u Karakasu i drugim gradovima. Favele su slavile njegovo ime.

Danas u te iste favele ni policija ne sme da zađe.

Rezultati takve politike doveli su do strašnih nestašica hrane i lekova. Ali, cene nafte su na vrhuncu Čavesove vladavine još bile relativno visoke i silne milijarde dolara trošene su na uvoz svega i svačega kako bi se prikrilo da u zemlji zapravo ne funkcioniše ništa. I niko se tada nije pitao zašto Venecuela uvozi i tropsko voće kojeg bi morala da ima u izobilju.

Stvar je tako funkcionisala sve dok su cene nafte bile visoke. I dok je Ugo Čaves bio živ da svojom harizmom odbrani tu politiku. Ali, 2013. je Čaves umro, a godinu dana kasnije dolazi do sunovrata cena nafte u svetu. Da stvar bude gora, Čavesa je na mestu šefa države zamenio Nikolas Maduro, njegov najbliži saradnik, bivši vozač autobusa čiji autoritet proizilazi samo iz toga što ga je na čelnu funkciju u državi, pred smrt, preporučio sam Čaves.

Zemlja od tada, iz već duboke krize, tone u sve veću dubiozu, ne samo na ekonomskom, već i na društvenom planu. Inflacija je 2015. i 2016. dostigla vrtoglavih 800 odsto, a nacionalna valuta bolivar je izgubila 98 odsto vrednosti i sad najveći apoen od 100 bolivara vredi manje čak i od papira na kojem je odštampan. Karakas je pritom postao svetska prestonica smrti sa više od 4.000 ubistava godišnje, što je više nego što se ginulo u ratnom Bagdadu. Noću na ulicama nema nikoga osim bandi. Tek pred zoru se pojavljuju ljudi i to tako što bi počeli da formiraju ogromne redove pred prodavnicama hrane u nadi da će dobiti bilo šta. Nekada se satima čeka za samo dva litra mleka.

Madurova dijeta

Više od 70 odsto stanovništva je počelo da gubi na telesnoj težini i u proseku je dve trećine stanovništva za dve godine izgubilo po osam i po kilograma. Narod tu pojavu naziva “Madurova dijeta”. Red pred prodavnicama kontrolišu vojska i partijske milicije koje su zapravo i gospodari raspodele hrane. Stoga su očajnici krenuli čak i u akcije presretanja konvoja sa hranom na putu do prodavnica, da bi ih opljačkali.

Partijska milicija, zvana kolektivosi, ne čuva samo magacine hrane. Vladajuća stranka zapravo ima tri milicije. Dve su posebno opasne. Reč je o Nacionalnoj bolivarskoj miliciji koja broji oko 300.000 ljudi i pod komandom je lokalnih guvernera, a pošto već mesecima traju masovni protesti opozicije u prestonici, Maduro je odlučio da formira i Čavesove borbene snage. Njima je već podeljeno oružje, a glavni motiv mladićima da pristupe ovoj formaciji je privilegija redovnih sledovanja hrane i lekova. Onoga čega za ostale građane nema.

Tragedija u brojkama

Više od 4.000 000 izbeglih

Više od milion još nije registrovano

U Kolumbiju pobeglo milion ljudi

U Peruu utočiše našlo 750.000