Аmbasada Srbije u Nemačkoj
Protojereji stavrofori Dragan Sekulić i Radomir Kolundžić drže pomen

Sveštenici SPC iz Berlina, protojereji stavrofori Dragan Sekulić i Radomir Kolundžić i đakon Predrag Janković, kao i svake godine pred Vidovdan služili su pomen na vojničkom groblju iz Drugog svetskog rata, u Lukenvaldeu, zarobljenicima iz nekadašnje Jugoslavije.

Pomenu su, uz tridesetak vernika iz Berlina, prisustvovali i predstavnici Ambasade Srbije, prvi savetnik Ivo Vojvodić i izaslanik odbrane, pukovnik Nenad Milojević, kao i čelnici grada Lukenvaldea.

Groblje gde je sahranjeno 60 stradalnika iz naše zemlje, nalazi se na mestu gde je tada bilo odeljenje logora za zarobljenike, koje se zvalo Štalag III A
. Pripadnici Vojske Kraljevine Jugoslavije, zarobljeni su na početku Drugog svetskog rata, na našim teritorijama. Do okončanja rata kroz logor je prošlo oko 4.000 naših vojnika, od kojih njih 60 više nikada nisu videli zavičaj. Iako je to bio, takozvani radni logor, a ne koncentracioni, uslovi boravka u zemlji agresora, daleko od zavičaja, bili su veoma teški. Pod naletom Crvene armije, nemački stražari i oficiri su se razbežali, pa je 22. aprila 1945. godine logor oslobođen. Tu su bili još sahranjeni sovjetski, britanski, francuski i italijanski vojnici. Sveštenici SPC, podsetili su na značaj Vidovdana, i istakli da se Vidovdanski pomen održava već 30 godina.

Prvi savetnik Ambasade Srbije Ivo Vojvodić, zahvalio je domaćinima na brizi o groblju i spomen-obeležju, i podvukao da se posle više decenija sa dubokim pijetetom čuva sećanje na naše nevino postradale sunarodnike u surovom nametnutom ratu.

– To nije samo negovanje kulture sećanja na ove nevine žrtve, već i opomena kakvu patnju rat donosi – poručio je on.

Predstavnici ambasade, položili su lovorov venac na zajednički spomenik podignut svim stradalima u logoru, tokom Drugog svetskog rata. Prisutnima je pročitan i govor gradonačelnice grada Lukenvalde Elizabet Hercog von der Hajde, koja ove godine nije bila u mogućnosti da prisustvuje.

Vernici očistili korov i trnje

Groblje naših vojnika u Lukenvaldeu dugo je bilo zaboravljeno, dok ga nisu pronašli protojerej stavrofor Dragan Sekulić i ostali članovi Srpske pravoslavne crkvene opštine Berlin, početkom devedesetih godina. U nekadašnjem DDR-u nije bilo finansijskih mogućnosti da se ovaj memorijalni kompleks održava, pa su grobovi bili zapušteni, zarasli u korov i trnje. Uz veliko angažovanje vernika SPC iz Berlina, koji su uložili puno truda i vremena ratno groblje gde počivaju naši vojnici dovedeno je u stanje kakvo mu dolikuje.