pixabay.com

Samo tri dana pošto je 2. marta 1953. godine podignuta optužnica protiv Leontija Mitrovića i ostalih aktera “zlatne ostroške afere”, Savet za prosvetu i kulturu Narodne Republike Crne Gore (predsednik je bio Milo Jovićević), imenovao je posebnu komisiju kojoj je dao zadatak da pregleda dragocenosti zaplenjene u Ostrogu i da mišljenje o njima, odnosno preporuči kome da se predaju i ustupe na čuvanje.

Skriveni dokaz

Članovi komisije su bili profesor Slobodan Bujišić, jedan od rukovodilaca Saveta, Miloš Vušković i Aleksandar Prijić, već tada poznati, ugledni i afirmisani slikari, ne samo u granicama Crne Gore. Oni su posao obavili za svega desetak dana i Savet je već 17. marta 1953. godine vratio Udbi “dva primerka zapisnika komisije, 1 primerak rešenja o obrazovanju komisije, 2 kutije sa predmetima…”

Upravo taj izveštaj ove zaista kvalifikovane i ozbiljne komisije, koji se, kako je već naglašeno, čuva u dosijeu Leontija Mitrovića, predstavlja taj izuzetno dragoceni, krucijalni dokumenat, zlatni ključ za odgonetanje tajne oko skrnavljenja ikone Bogorodice Filermoske, nepremostivu branu manipulacijama i pokušajima da se ta velika bruka i sramota, taj greh prema svetim utvartima, zabašuri i prebaci na nedužne. On je sve dok ja nisam zavirio u dosije Leontija Mitrovića, svakako ne slučajno, ostao daleko od očiju javnosti pošto ne ostavlja ni trunku sumnje oko toga kad je i gde počinjena pljačka svetinje.

Izveštaj otkrio tajnu

Nakon detaljnog opisa kutija u kojima se čuvaju ruka i krst, komisija, s razlogom, najviše prostora daje ikoni Bogorodice Filermoske:

“Stara ikona ‘Glava Bogorodice’ – stoji, pored ostalog u zapisniku komisije, koja očigledno nije znala da je u pitanju najskupocenija ikona na svetu – rađena na platnu, čiji je zlatni oreol obložen sa većim i manjim dijamantima, između kojih se nalazi 18 ukrasa od dijamanata. Između ovih ukrasa na oreolu postoji i osam rubina neobrađenih sa po jednim dijamantom (jedan manji rubin na desnoj strani ikone nedostaje, dok se dijamant nalazi, naglasio B. S.). Na zlatnoj draperiji (odelu) na vratu, nalaze se dva niza brilijanata sa dva reda vertikalnih dijamanata između kojih se nalaze 4 zefira (safira, napomena B.S.) oivičena dijamantima, a između njih tri veća brilijanta. Na donjem nizu vise sedam manjih i većih neobrađenih zefira, šest vise o dijamantima, a srednji o brilijantu (naglasio B. S.).”

Nema, dakle, pogovora niti ikakve dileme: 17. marta 1953. godine, kada je ova kvalifikovana i autoritativna Komisija Saveta za prosvetu i kulturu Narodne Republike Crne Gore sročila svoj izveštaj o pregledu svetih relikvija otkrivenih u Ostrogu, u ogrlici na ikoni Bogorodice Filermoske bilo je svih sedam safira, odnosno postojao je i onaj središnji, glavni i najskuplji, za koji Sonja Drobac kaže da su ga dve godine ranije skinuli i odneli agenti NKVD, a da je, gotovo 70 godina kasnije, 2013, nađen u tajnom sefu Josipa Broza Tita.

Zapisnik o predaji

Dragulja nije bilo na ikoni, 18. janura 1978, kada su predstavnici policije i Službe državne bezbednosti, Vladimir Keković i Cvetko Radonjić relikvije predali Radivoju Radmiloviću tadašnjem sekretaru Verske komisije Izvršnog veća, odnosno Vlade Crne Gore!

U zapisniku o primopredaji su uredno i precizno opisani ruka i krst i tu nema nikakvih dilema i spora. U opisu ikone Bogorodice Filermoske, međutim, doslovce piše: “Jedna ikona nekog sveca (očito se ni tada još nije znalo o kojoj je ikoni reč, napomena B. S.) okovana zlatom i ukrašena skupocenim kamenjem od kojih jedan kamen nedostaje na levoj strani ikone” (nesumnjivo je u pitanju mali rubin u desnom kraku oreola koji je, po svemu sudeći, naročito po nekim starim fotografijama ikone, nestao pre nego što su svetinje dospele na dvor kralja Aleksandra Karađorđevića, napomena B. S.).

Dragulj na filmu

Da je centralni dragulj u đerdanu na poprsju ikone Bogorodice Filermoske bio na tom mestu i u septembru 1952. godine, u trenutku kad je sa ostalim dvorskim blagom izvučena iz skrovišta u spavaćoj sobi tadašnjeg igumana ostroškog Leontija Mitrovića nesumnjivo se vidi i na crno-belim snimcima ove svetinje koje je, po nalogu policije tada napravila kamera snimatelja Steva Lepetića, baš kao što se jasno vidi da u desnom kraku oreola nedostaje taj prvi rubin, gledano odozdo na gore.

Sutra: Povodom knjige “Odive” – domaštane laži u književnoj ambalaži (15) – Podvala istini i čitaocima