Priznanje i od generala Dikovića

0

Razvodnik Ivana Stojanović (31), pripadnica 41. pešadijskog bataljona 4. brigade, proglašena je za najbolju sportistkinju u vojsci Srbije u 2013. godini, prema odluci žirija na čijem je čelu bio pukovnik Dragan Đini, šef Delegacije Srbije pri CISM (Međunarodnom savetu za vojne sportove). Ivana, prošle godine kao najvredniji rezultat ubeležila je bronzanu medalju na Svetskom prvenstvu u šotokan karateu.
Ova Vranjanka, majka dve ćerkice, ne krije da su joj tri najveće ljubavi u životu: porodica, služba u vojsci i karate. Razvodnica je u komandi 1. pešadijske čete 4. pešadijskog bataljona gde obavlja dužnost radiotelegrafiste. Od prvog dana radi u vojnoj bazi Jug kod Bujanovca, kao jedna od desetak žena vojnika. Kaže da u vojsci nema podele na muški i ženski posao i da nema ničeg lepšeg nego raditi ono što voliš.
– Porodično sam ostvarena, to je moj emotivni kutak gde uživam u malim stvarima koje donose veliku sreću. Kad sam se zaposlila kao profesionalni vojnik u Vojsci Srbije, u 4. brigadi u bazi Jug kod Bujanovca, ostvarila sam svoj životni san. Završila sam Visoku školu strukovnih studija u Vranju, ali me ta struka nije privlačila. Vojska je, pre svega pešadija, za mene bila veliki izazov. Nisam se pokajala, oduševljena sam radom na terenu, u kasarni, disciplinom, drugarstvom – kaže Ivana.
Karate je njena ljubav još od detinjstva.
– Kad sam proglašena za najbolju sportistkinju mojoj sreći nije bilo kraja. To je zaista kruna moje karijere. Karate treniram od sedme godine i imam više od 50 osvojenih medalja. Moj karate san se ostvario 2003. kad sam kod Ilije Jorge položila za prvi dan, crni pojas. Bila sam pomoćni trener u KK Šampion iz Vranja. Prošle godine sam osvojila bronzu na svetskom prvenstvu i bila sam ponosna što mi je ovo priznanje pripalo kao vojniku i što su u vojsci prepoznali taj uspeh, pa sam i proglašena za najbolju sportistkinju – navodi Ivana.
Dodaje da su joj sve kolege čestitale na uspehu i podelile sa njom njenu radost.
– Čestitke su stizale i od generala i od ostalih starešina koji su uvek imali razumevanje za moje treninge i druge obaveze koje sam imala kao član karate reprezentacije Srbije – navodi Ivana.
Ponosna je što je primila nagradu od generala Ljubiše Dikovića, načelnika Generalštaba Vojske Srbije, što je to bilo u društvu sa najboljim sportistom kapetanom Blažom Maksimovićem, pilotom helikoptera koji se izdvojio među ostalim kandidatima činjenicom da je višestruki državni i vojni prvak u orijentiringu u više disciplina.

 

Zbog povrede bez finala
Pobeđivala je reprezentativke Bugarske, Rumunije, Nemačke i Mađarske i plasirala se u polufinale, gde se susrela sa još jednom takmičarkom iz Bugarske. U drugom delu meča Ivana je stekla prednost i imala pobedu u rukama i plasman u veliko finale. Nažalost, pukao joj je kapilar na licu, pa joj sudija i lekar nisu dozvolili da nastavi meč. Tako je finale otišlo u nepovrat, ali je bronzana medalja ostala kao svedočanstvo o njenom podvigu.

 

Misija na Kipru
Ivana 20. marta putuje na Kipar, gde će biti deo vojne mirovne misije. Nije sigurna da li će ostati šest meseci ili godinu dana, ali na to gleda kao na izazov koji nijedan vojnik ne treba da odbije. Ima podršku porodice i to joj je najbitnije. Uz nju su roditelji i suprug, a njena najveća radost su dve ćerke Isidora (8) i Teodora (7) koje priželjkuju da poput majke rade u vojsci.
– Još su male, ali stalno pričaju kako će upisati Vojnu akademiju i biti vojnici kao mama – kaže Ivana.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here