Đ. Janković
Veliko interesovanje: Deveti Plodovi Rađevine

Ko je došao zažalio nije, a ko nije bio na platou ispred Biblioteke Politika na devetim Plodovima Rađevine propustio je veoma lep događaj po toplom danu. Da je Rađevina bogata i rodna zna se odavno, ali kada se na jednom mestu okupi ovoliko izlagača i vidi tako bogata i raznolika ponuda, onda je slika potpunija, a duša punija.

Jesu se u Krupnju nadali da će imati dobru manifestaciju, ali je ova prevazišla očekivanja i pomerila lestvicu još više. Do Plodova Rađevine stiglo se kombinacijom skromnijih manifestacija – Dani krompira, Dani malina i Dani gljiva kao mogućnosti da izlagači pokažu plodove onoga što su tokom godine radili.

Prste da poližeš: Pita ispod sača

Više od 150 izlagača

– Došlo je više od 150 izlagača iz Srbije. U spremanju gulaša takmiči se više od 30 ekipa, na Fićijadi je četrdesetak vozila, a tu je izloženo i više od 20 traktora nabavljenih uz pomoć subvencija. Da ovo ne bi bio skup isključivo agrarnog tipa dodali smo i klovnove, animatore, kvizove za decu, Fićijadu, takmičenje za najvećeg gurmana Rađevine, da za svakoga ima ponešto. Mislim da smo potpuno opravdali krilaticu da je Rađevina da rađa, a Krupanj da što rodi bude krupno – rekao je Mladen Stefanović, direktor Turističko-sportske organizacije Krupnja.

Vozilo iz Ljubljane izazvalo veliku pažnju

More ljudi došlo je da vidi šta nudi ovogodišnja manifestacija. Na jednom mestu je bilo “rađevsko selo”, pa su najmlađi mogli pipnuti bale sena ili zaprežna kola, što je nekima bilo prvi put u životu. Bez obzira na godine, svi su hteli da se uslikaju pored bundeva, krupnog krompira ili kazana za pečenje rakije.

Na drugom mestu bile su fiće, sve lepši od lepšeg. Caklili su se na oktobarskom suncu nekada izuzetno popularni automobili koji su u Krupanj stigli iz Beograda, Užica, Kragujevca, Šapca i Loznice, a vozilo iz Ljubljane privuklo je pažnju i izazvalo polemike da li jeste ili nije fića. Dilemu je razrešio vlasnik Dejan.

– U pitanju je originalni fijat multipla iz 1959. godine. Takvih je proizvedeno 40.000, a danas ih je možda još 1.000. Bez problema u njemu putujem po čitavoj Evropi i svuda privlači pažnju, čak i u Italiji. Čim se negde uparkiram, za 60 sekundi okupi se desetak ljudi. Troši do šest litara goriva i to je jeftina vožnja, a nije skupo ni njegovo održavanje. Vozilo je došlo iz SAD, prevalilo je skoro 99.000 milja, što je oko 160.000 kilometara – objašnjava ponosni vlasnik.

Dragica Vučetić sa saradnicima

I pršuta i lekovito bilje

Ko ne voli miris benzina mogao je da uživa u delu gde se nalazio “suhomesnati sokak”. Na nizu štandova bilo je raznih vrsta šunke, pršute, kulena, slanine, kobasica, čvaraka. A oni koji “cvikaju” od previše holesterola mogli su na drugoj strani da pogledaju tezge sa zimnicom, ajvarom, turšijom, salatom i ostalim đakonijama koje i zimi daju potrebne vitamine. Izlagači kažu da je ove godine spremanje zimnice bilo poskupo, a na to je i ambalaži skočila cena pa su smanjili obim proizvodnje jer narod baš i nema para i prodaja se nije naročito isplatila.

Mezimci na okupu

Kome je više trebalo nešto lekovito mogao je to naći na štandu malozvorničkog Udruženja žena Nezaborav. Ponuđene su 43 vrste lekovitog bilja u tinkturama, masažnim uljima ili za čaj. Dragica Vučetić, predsednica Udruženja, kaže da su izložile mnogo toga, od pustovane vune do izuzetno lekovitih trava poput ive, a “trava iva od mrtvoga pravi živa”.

Red za degustaciju

– Na mnogim mestima sam bila, i mislim da je kod nas na Sokolinama najbogatije stanište ive. Nije lako doći do nje, kao i do još nekih lekovitih trava, ali se svake godine potrudimo ih ima dovoljno za sugrađane. Čaj od ive je dobar i za one koji nemaju zdravstvenih tegoba, ko ga preventivno pije tri sedmice bolje će se osećati. Imamo i cvet zove, plućnjak, maslačak, mušmule, stare sorte jabuka, jagorčevina u kojoj je više vitamina C nego u južnom voću, organski uzgajanu bundevu i krompir bez imalo veštačkog đubriva. Tu su i sapuni sa pilingom od vune i nakit od pustovane vune – pričala je ona između dva objašnjavanja zainteresovanima koji je čaj za šta “dobar”.

Đakonije ispod sača

Vrlo posećen bio je štand gde je pita spremana na licu mesta. Levo se mesi, desno peče ispod sača, a onda deli besplatno. “Krivac” je Darko Živanović iz Zavlake, majstor za pečenje ispod sača.

– Pečemo pite i meso ispod sača već deset godina. Ovde po najmanje deset ljudi čeka svaku pitu, a tamo gde se za nju plaća gužva bude još veća. Već smo podelili pite s mesom, belim mesom i zeljem, a sada spremamo pitu s malinama i ostaje još sir – kaže ne prekidajući posao.

Duž obale omalene Bogoštice nanizali su se majstori za gulaš. “Momci sa sela” došli su iz Tulara kod Uba. Na gulašijade redovno idu, pa ih, eto, i u Krupnju gde su najpre došli zbog druženja i baš im je, vele, lepo. O “tajni” kratko – junetina, svinjetina, srnetina i to je to, kaže Miroslav Adamović, član ekipe.

Komšija Živoljub Brisić Brisa i Živoljubova supruga Stanica nikada ranije nisu bili u “prestonici” Rađevine i kažu da su oduševljeni. Bili smo na gulašijadama svuda, ali je ova nekako posebna, kazaše složno.

Novi izazov za 12 meseci

Posetioci su uživali i u kulturno-umetničkom programu, a svi su se lepo proveli. Mnogi kažu da je bilo fantastično i pitaju se da li je moguće da jubilarni Plodovi Rađevine budu bolji od ovogodišnjeg skupa. Jeste, ili nije, ostalo je da pokažu za 12 meseci Turističko-sportska organizacija i pokrovitelj manifestacije Opština Krupanj koji su pred sebe postavili ozbiljan zadatak.

Korona odložila jubilej

Ovogodišnji skup trebalo je da bude jubilarni deseti, ali je kovid sve poremetio. Zbog toga će manifestacija Plodovi Rađevine tu proslavu imati narednog oktobra.

Stevan pored svog mezimca

Fića poklon za 14. rođendan

Dvadesetogodišnji Stevan Glišević iz Prijepolja već šest godina je vlasnik plavog fiće napravljenog pre 37 godina. Kaže da je sa proizvodne trake sišao dva meseca pre kraja proizvodnje ovog legendarnog vozila i jedan je od poslednjih primeraka zastave 750.

– To je poklon od oca za moj 14. rođendan. Vozim ga stalno, a malo je pojačan da može i na duže relacije. Sredio sam ga po svom ukusu, a njime sam putovao jednom 600 kilometara u jednom smeru i nije bilo nikakvih problema. Naravno, gde ga vide odmah privuče pažnju, razgledaju, zapitkuju, a neki žele i da ga kupe. Najveća ponuda bila je 6.000 evra od čoveka iz Nemačke, ali ne nameravam da ga prodam – priča Glišević.