Vesti
Da namire dug za struju: Miloš Jovanović sa majkom i sestrom

U vreme korone, dok je ceo svet “poluzaključan” i u strahu, naša dijaspora, od Amerike do Australije, ne zaboravlja nevoljnike u rodnom kraju, a donacije dobrih ljudi redovno i skoro svakodnevno stižu i u Rašku oblast – Sandžak: dobrim đacima pešacima, siromašnima, bolesnima, starima, usamljenima, zaboravljenima..

Da se sirotinja sa Peštera, Golije, Rogozne, severa Crne Gore i iz Novog Pazara ponovo raduje, ovoga puta pobrinuli su se: porodica Kuzmanović iz Stokholma u Švedskoj, koja je poslala 200 evra, Radmila Petrović iz Pariza, takođe sa 200 evra, i anonimni donator iz Kopenhagena u Danskoj koji je poslao 100 evra.

Donaciju porodice Kuzmanović ravnopravno su, po 100 evra, podelili bolesni i siromašni ratnik sa Košara Miloš Jovanović, koji sa majkom Rosom i sestrom Marinom teško živi u zabitom selu Troštice na padinama Golije i Mihrija Murić, samohrana majka dvojice sinova iz sela Stup pod Rožaja.

– Upravo prikupljamo novac da bismo izmirili dug za struju koji je narastao na 300 evra. Od moje socijale, manje od 100 evra, ne mogu da kupim ni sve potrebne lekove, a kamoli da platim struju i obezbedim najneophodnije namirnice – priča Miloš Jovanović.

Naglašava da mu svaka donacija mnogo znači.

– Da nije bilo čitalaca “Vesti”, humanitarca Hida Muratovića i mojih saboraca, koji su mi 17 godina nakon povratka sa Kosova, obezbedili potrebno lečenje, izgradili i opremili kuću, ne znam da li bih još bio u životu. I ove donacije koje mi povremeno stižu pomažu mi da lakše izađem na kraj sa svim nedaćama. Hvala porodici Kuzmanović, hvala svim dobrotvorima, Bog neka čuva i sve moje saborce sa Košara – poručuje Miloš.

Mada je nedavno dobila kravu i još 800 evra, nova donacija mnogo znači i Mihriji Murić iz sela Stup kod Rožaja koja sama, sekući šumu i radeći najteže muške poslove, u planinskoj vrleti prehranjuje i školuje sinove Enesa i Ernesa.

– Donaciju porodice Kuzmanović potrošiću za školovanje i starijeg sina Enesa, samo za sobicu u Rožajama, gde pohađa četvrti razred srednje tehničke škole, potrebno nam je 150 evra. Da nije pomoći dobrih ljudi ne bih mogla da ga školujem, hvala im beskrajno, Bog neka ih čuva! – ističe Mihrija.

Vrednu donaciju od 200 evra poslala je i naša čitateljka Radmila Petrović iz Pariza, rodom iz okoline Kraljeva, koja je po 50 evra namenila Atifi Ljajić iz Novog Pazara, porodici Bandović iz sela Gradac kod Sjenice i đacima pešacima sa Golije Nikoli Matkoviću i Stefanu Pendiću.

– Penzija mi je 120 evra, a stanarina 150 evra, pa još grejanje, komunalije, struja, ishrana. Ni sama ne znam kako uopšte izdržavam. Borim se kako znam i umem da prehranim i vaspitavam moju ćerkicu Alinu koju sam dobila u 60. godini. Svaka pomoć mi mnogo znači. Neizmerno hvala dobrotvorki Radmili, pozdravite je i zahvalite joj se u moje i Alinino ime – naglašava Atifa.

Ni sama ne zna kako opstaje: Atifa Ljajić sa ćerkicom Alinom

Nema male pomoći

Sedmočlana porodica Slobodana Bandovića iz sela Gradac kod Sjenice još nije uspela da reši sve probleme sa strujom zbog čega se nije potpuno uselila u kuću koju su joj pre dve godine izgradili naši čitaoci i humanitarna organizacija Srbi za Srbe. Mada žive znatno bolje nego ranije, Bandovići još u mnogo čemu oskudevaju, pa im svaki dinar i svaki evro mnogo znače. Donaciju od 50 evra potrošiće za gorivo i česta putovanja u Sjenicu i Novi Pazar gde njihov sin Radiša, koji ima probleme sa govorom, radi sa logopedima. I, mada je Nikola Matković, odlični đak pešak iz sela Vučinići kod Novog Pazara, nedavno dobio dve vredne donacije, a Stefanu Pendiću, takođe đaku pešaku iz zabitog sela Đonlije na Goliji, redovno stiže stipendija dobrotvora O. V. iz Australije, i njima će po 50 evra pristiglih iz Pariza značiti za putovanja, obrok u Novom Pazaru i pomoć siromašnim roditeljima.

Miljenik dobrotvora: Nikola Matković

Iskreno se obradovali

Donacija od 100 evra, koju je preko humanitarca i našeg saradnika Hida Muratovića poslao anonimni dobrotvor iz Kopenhagena, mnogo je obradovala siromašnog oca i sina, Milovana i Nikolu Petronijevića iz sela Joše na Goliji, koji žive sami i nemaju nikakvih drugih prihoda. Novac će potrošiti za uređenje unutrašnjosti kuće koju su im izgradili dobri ljudi iz dijaspore i ovog kraja i za nabavku brašna i drugih najneophodnijih namirnica.