Z. Mirković
Dragoceni saveti: Polaznici su pažljivo slušali

Tradicionalni, 14. po redu, seminar za umetničke rukovodioce folklornih ansambala, u organizaciji Srpskog kulturnog centra “Stevan Mokranjac” iz Beča, okupio je proteklog vikenda eminentne stručnjake iz Srbije i brojne igrače iz društava koja neguju srpsku tradiciju širom Evrope.

U dobrom raspoloženju, željni da steknu nova znanja i nova prijateljstva, 60-ak učesnika je navelo da su im ovakvi seminari važni i vredni, a predavači su istakli da su upravo kulturno-umetnička društva iz dijaspore ta koja prednjače u očuvanju srpske tradicije.

Jedan od učesnika, Ognjen Marković, član KUD Biseri iz francuskog Nansija treći put je na seminaru za koji ima samo reči hvale.

– Počeli smo saradnju sa Miloradom Runjom i odlučili da dođemo. Mnogo nam se svidelo na prvom seminaru i od tada smo uvek ovde. Sve nam ovo pomaže, jer vidimo drugačiji način rada, nove korake, običaje i sve je to korisno za nove koreografije – kaže on.

Dovodi bisere u Beč: Ognjen Marković

Seminare vidi kao veliku priliku za upoznavanje za drugim društvima, za druženje, uspostavljanje saradnje, gostovanja i uvek im daje prednost.

– Seminari su, prema mom mišljenju, najlepša folklorna druženja. Nisam veliki pristalica smotri, jer je na njima više prisutna konkurencija između društava, a ovde je samo druženje. A uz ovakvog domaćina, sve je perfektno – nije krio oduševljenje Marković, i uz pohvale na račun “Mokranjca”, dodao da su pregovori o gostovanju Bisera u Beču u toku.

U “Mokranjcu” su se i ove godine potrudili da naprave dobar i zanimljiv program. Milorad Runjo, umetnički rukovodilac domaćina ističe da su seminari važni, jer učesnici stiču znanja koja odmah mogu da prenesu svojim ansamblima, ali istovremeno i sebe školuju, kako bi napredovali u poslu kojim se bave.

– Trudimo se da uvek radimo i obrađujemo oblasti koje nismo ranije i svi nauče što više različitih segmenata. Tako su sada, prvi put tema igre iz Sokobanje i srpske igre iz

Žagubice – naveo je Runjo.

Dr Sanja Ranković prava je osoba da prenese svoje ogromno znanje kada je reč o igrama iz sokobanjskog kraja i tradicionalnom pevanju, budući da se njima bavila u svojoj magistarskoj tezi na Katedri za etnomuzikologiju na Fakultetu muzičkih umetnosti. Ona je istakla da je dijaspora važna za maticu, jer, kaže, kao društvo nismo svesni da u dijaspori negovanje tradicionalne muzike pre svega zavisi od pojedinaca i udruženja građana koji to “nose” dobrom voljom, radom koji poklanjaju čitavoj zajednici.

Divi se zemljacima širom sveta: Sanja Ranković (u sredini) sa učesnicima

– To je za divljenje i neverovatno je šta naši ljudi u dijaspori rade. To zahteva veliko poštovanje Srbije i svih nas u matici, jer oni sve rade gratis, za očuvanje svog jezika, kulture, za našu zemlju. To je dokazani patriotizam – ukazala je ona.

Primetila je i da je našim ljudima u dijaspori teže, jer nisu na izvoru informacija, ali se na svaki načn trude da do njih dođu, jer su daleko od zavičaja, pa su nekada i motivisaniji da čuvaju svoju tradiciju.

– Kada se održavala Evropska smotra u Beogradu, oko hotela Hajat i Sava centra, u kojem je manifestacija održana, deca iz dijaspore su išla kroz parkove, i pevala naše pesme. Meni je bilodrago zbog toga. To naši u Srbiji ne bi radili, a oni se ne stide ko su i šta su, ispoljavaju to na svakom koraku. Bila sam tada presrećna, to je lepa poruka za nas u matici – ispričala je dr Ranković, koja je prvi put bila predavač na seminaru “Mokranjca”.

Seminar je trajao tri dana, a da sve prođe u najboljem redu i učesnici odu zadovoljni, vodili su računa Aleksandar Novaković, Saša Kostić, Saša Božinović i Milorad Runjo i drugi članovi “Mokranjca”.

Svi učesnici dobili sertifikate

Uče jezik i dijalekte

Za igre iz Žagubice bio je zadužen bio poznati koreograf Zvezdan Đurić, koji smatra da je ovaj seminar u “Mokranjcu” jedan od najboljih u toj oblasti.

– Za 14 godina kroz seminar je prošlo mnogo mladih, što posebno raduje, jer pokazuje da imamo ko da ostave tradiciju i kulturu.

– Ovakvi seminari su važni, pre svega za očuvanje srpskog jezika, jer se kroz metodiku rada i pristup pevanju, uče dijalekti određenih područja. Pored toga, okuplja decu i stvara neraskidivu vezu sa maticom. Ove godine prenosim srpske igre Homolja, Žagubice i pravim paralelu srpskog i vlaškog stanovništva u tom kraju i učesnici su to jako lepo prihvatili – rekao je Đurić.

Saglasan je da je rad kulturno-umetničkih društava u dijaspori gotovo neuporediv sa maticom, jer, kaže, u Srbiji ne doživaljavaju čuvanje tradicije i kulture, odnosno odnos prema svojoj zemlji, kao što ga doživljava neko ko živi u dijaspori.

– “Mokranjac” je ubedljivo jedan od najboljih srpskih ansambala, ne samo u dijaspori, nego u celom Srpstvu – rekao je Đurić.

Prenosimo znanje mlađima

Učešćem na seminaru zadovoljna je i Kristina Višnjić, članica KUD Izvor iz Noj Izenburga u Nemačkoj, koja kaže da je uvek dobro kad se nauči nešto novo.

– Ovo mi je treći, četvrti put da sam na seminaru i uvek je lepo kada se nauči nešto novo. Volim druženje, volim da igram. Igram oko 19 godina i sada vodim srednji ansambl u Izvoru. Znanje stečeno ovde može da se prenese dalje, pogotovo ako postavim svoju koreografiju, što je i moj cilj. Nisam još imala mogućnost da napravim svoju koreografiju, ali to mi je želja – priča nasmejana Katarina.

Postaviće koreografiju: Kristina Višnjić

Korisno za sve

Seminar ne može da prođe bez korepetitora, a ovaj put je to etnomuzikolog Milenko Martić.

– Uvek se odazivam pozivu “Mokranjca”, ovde sam četvrti ili peti put, uz jednu pauzu zbog obaveza. Seminar je koristan za sve nas, ne samo za dijasporu. Decu koja budu ovde svi predavači usmeravaju da dođu u Srbiju, na druge seminare, a time unapređujemo sva kulturno-umetnička društva u Evropi – rekao je Martić.

I on deli mišljenje ostalih predavača da dijaspora trenutno prednjači u negovanju srpske tradicije.

– U Srbiji se sva kulturno-umetnička društva finansiraju od projekata, a u dijaspori su navikla da budu samoodrživa. Prednjače i kad je reč o nošnjama i koreografiji. Ovde je veći akcenat na očuvanju tradicije, nego u matici – rekao je Martić.

Saglasan je i da rad kulturno-umetničkih društava u dijaspori nije uporediv sa onim u matici, jer, kako kaže, u Srbiji ne doživljavaju čuvanje tradicije i kulture kao što to čini rasejanje.

Martić, Đurić, Rankovićeva i Runjo