M. Topalović

U srcu Evrope, između Nemačke, Francuske i Belgije, na samo 2.586 km2 (dužina 90, širina 50 kilometara), smeštena je najbogatija država na svetu – Veliko Vojvodstvo Luksemburg. Istorija je počela još u 10. veku, a nezavisnost je stekla na Bečkom kongresu 1815. godine. Luksemburg je parlamentarna demokratija, ali i ustavna monarhija. Vladar je veliki vojvoda Anri, jedini monarh na svetu sa tom, reprezentativnom, titulom.

Zemlja je podeljena na 12 i 105 komuna. Severni deo Oesling je slabo naseljen. Južni deo Gutland je geografski raznovrsniji i tu živi najveći deo stanovništva. Ukupni bruto društveni proizvod je 14 milijardi po glavi stanovnika oko 110.000 američkih dolara! Luksemburg je jedan od vodećih finansijskih centara sveta. Uspeh je plod prilagodljivosti, obrazovanja stanovništva i geografskog položaja. Odlučili su da promovišu finansijski sektor i danas se njihova ekonomija bazira na finansijskim uslugama koje čine oko 35 odsto BDP-a. Spada u zemlje s najvišim životnim standardom.

Vožnja za dva evra

Radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svetu (pismenost je 100 posto), a posebna prednost koja privlači brojne kompanije je što govore više jezika. Luksemburg je drugi po veličini centar za investicione fondove, iza SAD, sa imovinom od četiri biliona dolara! Glavni grad Luksemburg je važan finansijski centar i jedno od tri upravna sedišta EU (uz Strazbur i Brisel), a zahvaljujući izuzetno očuvanom starom delu grada od 1994. se nalazi na listi svetske baštine Uneska.

Zvanični jezici su luksemburški, francuski i nemački, a kultura je viševekovni spoj tih uticaja. U zemlji živi oko 600.000 stanovnika, a 43 odsto ne poseduje luksemburško državljanstvo. Prisutno je 180 nacija. Bukvalno svet u malom smešten na mizernom prostoru.

– Računa se da samo oko 15 posto ljudi koji trenutno žive i rade ima luksemburške korene. Među njima je znatan broj onih koji su stigli s prostora bivše Jugoslavije – kaže nam Jelena Bogdanović, koja je dugo stanovnik ove zemlje.

Do Luksemburga se može stići autobusom, vozom, međunarodni aerodrom je Findel. Za samo dva evra možete kupiti kartu i voziti se dva sata. Zašto dva sata? Zato što svuda u Luksemburgu možete doći za to vreme besprekornim putevima.

Raj za investitore

Zemlja je najvažniji centar privatnog bankarstva u Evropi i posle SAD, najveći svetski centar za investicione fondove. Brojne su kompanije iz domena reosiguranja. Radi se na tome da se privuče što veći broj IT startap kompanija, pa su mnoge kancelarije otvorile baš u Luksemburgu. To povlači ogroman broj vrhunskih hotela, a taksi vozila su iz reda najskupljih modela. Taksiste ne možete videti odrpane i različito obučene. Sve je na vrhunskom nivou. Tu su i generalna kancelarija Evropskog parlamenta i Evropskog suda pravde. Međunarodni finansijski centar koji broji više od 7.000 domicilnih holding kompanija i 230 banaka, čini najveću bankarsku koncentraciju u EU. Plate koje dobijaju zaposleni podižu prosek. Za zemlje Balkana posebno je važna Evropska investiciona banka, finansijska institucija EU, koja osigurava dugoročno finansiranje određenih kapitalnih projekata u EU, ali i u 120 drugih država širom sveta.

Velika atraktivnost za finansijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti, a to je privuklo ulagače iz celog sveta. O veličini finansijskog sektora najbolje govore brojke. Banke zapošljavaju oko 26.000 ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi evra! Uprkos tome što je mali, Luksemburg je prilično uticajan igrač u EU.

Park do parka

Najveći deo kulturnih sadržaja smešten je u prestonici. Grad je velika kulturna atrakcija: srednjovekovna utvrđenja, crkve i očuvana tradicionalna arhitektura starih kuća privlače posetioce. Šarmu doprinosi činjenica da je smešten na ušću reka Alzet i Petrus, preko kojih su podignuti mostovi – autentični ukrasi grada. Prepun je parkova, koji su zanimljivi zbog vizuelnog utiska. Ostale znamenitosti su kuća u kojoj je boravio Viktor Igo i velika hidrocentrala.

Stare kuće se dobro održavaju, novi domovi i oblakoderi su besprekorno dizajnirani, ulice nestvarno čiste. Nema gužve i sve funkcioniše kao dobro podmazano. U ovom periodu Luksemburg neodoljivo podseća na Beograd. U užem centru grada, na svakih 200-300 metara su gradilišta. Uglavnom se saniraju ili proširuju ulice. Cene nisu niske, ali pošto se radi o najbogatijoj zemlji sveta, ipak su niže nego što biste možda očekivali. Cene pića u barovima se kreću od šest do osam, dok za ručak u restoranu treba izdvojiti 20 evra. Cene ulaznica za turističke atrakcije su sedam evra po osobi.

Jednom se živi

Luksemburška kuhinja je mešavina francuske i nemačke. Imaju pet vrsta piva, poznati su po dobrim vinima, a dominiraju mali, ali simpatični kafići, restorani, vinoteke… Tu je brza hrana, ali i popularni turski kebab. Možete ga kupiti za četiri do sedam evra, kao i poznate nemačke kobasice u zemički sa kupusom i ostalim đakonijama. Ako želite da se udobno smestite najbolje je da naručite nudle sa slaninom i sosom od pavlake, testo od jaja sa sirom, švajcarsku pitu od krompira ili svinjskog mesa sa želeom od rizlinga… Košta, nije da nije, ali vredi probati. Jednom se živi!

Većina barova je otvoreno do jedan sat posle ponoći. Do starog grada se dolazi brojnim strmim ulicama iz ulice koja podseća na Knez Mihailovu. Glavni grad (80.000) je na dva sprata, sa starim, koji je iznikao iz utvrđenja iz 10. veka i nalazi na visokoj steni. Možete ga obići peške, mini-vozićem (13 evra) ili otvorenim autobusom (18 evra), ali onda ste distancirani. Gornji deo grada karakterišu brojni trgovi, fontane, spomenici…

Uskim kamenim ulicama, kao u primorskim gradovima, dolazite do brojnih balkona, vidikovaca, s kojih puca pogled na stari deo. Dominiraju Diferdanž i Vianden dvorci.

Neko Luksemburg zove – Mala Švajcarska. I zaista ima sličnosti naročito u istočnoj regiji gde je Ehternah, najstariji grad u državi. Pre sedam godina našao se na listi Uneska.

Bicikl kao svetinja

Luksemburg je prebogat pešačkim i biciklističkim stazama sa panoramama koje oduzimaju dah. Ima 600 kilometara staza (gradi se još 300 km), i 700 kilometara planinskih staza koje su zaista čudesne. Ako nemate bicikl, ne brinite jer ćete naići na mnoštvo rent-a-bike
kompanija.

Luksemburžani žive lagodnim životom, ponosni na visok standard. Dovoljno su otvoreni za sve narode koji su tu našli svoj dom. Istovremeno su ponosni i na svoju individualnost, koja je potvrđena i kroz nacionalni moto: “Mir njelle bleinje, njat sin” – “Želimo da ostanemo ono što jesmo.”

Iako je poznat po srednjovekovnim dvorcima, predivnoj prirodi, najfinijim vinima na svetu, nije među najpopularnijim turističkim destinacijama. Verujemo ne zadugo.

O brojnim zanimljivostima vezanim za Luksemburg pričali smo sa Beograđaninom Damirom Dodićem. Osnovno školovanje završio je u domovini, a visoko u Nemačkoj.

– Studirao sam u Nemačkoj avio-inžinjering i brzo pronašao posao u hamburškom predstavništvu poznate Lufthanze – počinje priču momak koji je odrastao na Dušanovcu. – Ipak, pre 30 godina preselio sam se u Luksemburg gde živim sa majkom.

Razlog?!

– Plata, porez i uslovi života. Pronašao sam mir i idealno mesto za život. Radim kao učitelj u školi koja je u malom gradu neposredno uz prestonicu. Predajem sve tehničke predmete, a prvi preduslov bio je poznavanje luksemburškog, francuskog i nemačkog jezika što za mene nije bio problem.

Damir kaže da u razredima ima decu našeg porekla. Na pitanje kakvi su učenici, uz smešak, odgovara:

– Kako koji.

Smatra da školstvo u Luksemburgu stagnira, ali je poprilično zahtevno.

– Možda nisam kompetentan jer predajem objektivno najteže predmete: matematiku, fiziku, elektro-tehniku u školi koja postoji tek šest godina i probija se na “tržištu”.

Ne krije da navija za Partizan i Real, bio je na Mondijalu u Rusiji, prati meč Luksemburg – Srbija, uz napomenu:

– Volim fudbal, ali obožavam košarku i teško mi je pao poslednji neuspeh Đorđevićevih izabranika. Nadam se da će biti bolje u godinama koje dolaze. Ipak smo mi košarkaška nacija.

Balkanska ratna stihija

Statistički podaci za 1989. godine kažu da je nešto preko 2.000 građana SFRJ radilo u Luksemburgu. Aktuelni broj sigurno je veći jer se gotovo niko nije vratio korenima. Neke je donela ratna stihija, ali ima i onih koji su se doselili posle života u obližnjim zemljama zbog veće plate i nižih poreza. Dobronamerno su prihvatili sve ljude i rase, pod uslovom da se uklope u tamošnji način života i pravila koja vladaju. Zbog toga ne čudi da je na recepciji hotela Marokanac, konobarica iz Koreje, sobarica Bosanka, taksi vozi Turčin, a budući student medicine je Nišlija.

U početku su se naši ljudi bavili građevinom. Nove generacije teže višem obrazovanju i dostignućima – jasan je Goran Planić, poreklom iz Leštana kod Beograda.

Prema istraživanjima 1991. godine dolaze prve izbeglice, mlađe muške osobe koje nisu želele da idu u rat.

– Godinu dana kasnije na hiljade izbeglica stiglo je iz Bosne, pretežno Srba iz Banjaluke i Bošnjaka – dodaje Goran.

– U to vreme prihvatili smo 3.000 osoba, što je značilo gotovo jedan posto populacije. Veliki talas izbeglica, oko 5.000, stigao je i sa Kosova krajem devedestih. U poslednje vreme imamo nove koji traže azil, uglavnom Roma iz Srbije – naveo je u TV intervjuu Viktor Vajcel, savetnik ministra inostranih poslova Luksemburga.

Zbog ljubavi promenila veru

Najzanimljivija osoba koju smo sreli u Luksemburgu je Antoanet, sada Antonia.

– Udala sam se pre 36 godina za Srbina iz Loznice. Zbog ljubavi sam promenila veru i naučila jezik uz supruga i svekrvu – priča nam Antonia na perfektnom srpskom jeziku iako je po majci Luksemburžanka, a po ocu Italijanka.

Umete li da pišete?

– Čirilicu samo štampano, a latinicu bez greške.

Prvi put je došla na fudbalsku utakmicu i svim srcem navijala za Srbiju (prognozirala je pobedu 5:1) protiv njenog Luksemburga.

Kasnije se korigovala.

– Dobro, ako je 5:1 puno biće 3:1!

Eto, nekad nije neophodno biti veliki poznavalac fudbala da bi pogodili tačan rezultat!

Plazma postala Lane

Na rafovima supermarketa u Luksemburgu mogu se pronaći i neki srpski proizvodi. Popularna Bambijeva plazma, prodaje se pod imenom Lane. Cena pakovanja od 300 grama je 2,35 evra.

Prosečna plata 4.300 evra!

Luksemburg je privlačan za poslovne ljude i radnu snagu. To ne čudi s obzirom na to da minimalna mesečna plata, za nekvalifikovanog radnika koji radi 40 sati nedeljno, iznosi oko 2.000 evra. Za kvalifikovanog minimalac je 20 odsto veći i iznosi 2.400 evra.

Prosečna plata iznosi 4.300 evra.

Zanimljivo je da u Luksemburg svakog jutra na posao dolazi oko 100.000 radnika iz okolnih zemalja.

– Posebni zakoni o pravima i obavezama useljenika ne postoje, što omogućava stranim državljanima isti radno-pravni i socijalni tretman kao i za sve ostale građane – kaže nam Jelena Bogdanović koja živi u Luksemburgu, a poreklom je iz Loznice.

U odnosu na druge države iz okruženja, gde su prosečne plate od 1.200 do 1.300 evra, u Luksemburgu je minimalna 2.000 evra!

Šengenski sporazum

Luksemburg je zemlja osnivač EU, UN, NATO, Beneluksa, i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. U Šengenu, koji je na tromeđi sa Nemačkom i Francuskom, 1985. godine je potpisan Šengenski sporazum. Po njemu, državljani EU mogu se slobodno kretati po drugim članicama, bez pasoša ili lične karte.