Na ovom mestu smo često pisali o uspesima jugoslovenske klupske košarke u evro-kupovima, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka. Podsetili smo na trijumf Zvezde u Kupu kupova, Bosne, Cibone i Partizana u Kupu šampiona, a red je da se osvrnemo i na nekad izuzetno cenjeno takmičenje koje je dobilo naziv po legendi naše kraljice igara Radivoju Koraću.
Takmičenje za "Žućkovu levicu" počelo je da se igra već od sezone 1971/72, a u prvom finalu sastala su se dva naša kluba – zagrebačka Lokomotiva (kasnije Cibona) i OKK Beograd. Posle dve utakmice slavili su "lokosi", u ukupnom zbiru od četiri poena. Usledila je trogodišnja dominacija slavnog italijanskog Kantua, da bi 1976. trijumfovala Jugoplastika. U narednoj sezoni Splićani su se ponovo plasirali u završnicu, a protivnik im je bio ništa manje čuveni Fortitudo – tada Alko iz Bolonje.
Ekipa sa Gripa je najpre dobila predigru: tražila je od FIBA da zabrani igranje najboljeg bolonjskog košarkaša Argentinca Rafaela, zbog spora sa Savezom u njegovoj otadžbini. Italijani su i dalje bili nezgodan rival. Pogotovo što se finale igralo na takoreći njihovom terenu, u dvorani De la sport u Đenovi.
"Plastičari" su utakmicu počeli odlično. Brzo su se rezultatski odlepili, napravivši zalihu od sedam-osam poena. Ni detalj pred kraj poluvremena, kad je zbog pete lične greške igru morao da napusti kapiten Rato Tvrdić, nije šokirao njegove saigrače. Odgovornost su preuzeli Jerkov, Krstulović i Mišović, koji su igrali sigurno i vrlo korisno. Bjondi, Orlandi, Kazanova i drugi skupi asovi italijanske ekipe nekoliko puta su nemoćno zavrteli glavama, u neverici, posle gotovo "nemogućih" koševa Splićana, koji su igrali kao u transu. Ipak, zahvaljujući najviše Bjondiju i Lenardu, Alko je poluvreme dočekao sa samo "minus tri" – 41:44.
Ali, Jugoplastika kao da se čuvala za finiš, u koji je ušla bez ijednog igrača stare garde. Jerkov, Mišović, Krstulović, Macura i Tudor preuzeli su sav teret na svoja pleća, a sigurno im je laknulo kad je teren morao da napusti 212 cm visoki tamnoputi Lenard, a malo zatim i Bonamiko. Kraj utakmice, koju je Jugoplastika dobila sa 87:84, ostaće u pomalo neprijatnoj uspomeni jer je grupa navijača italijanskog tima pokušala da uđe u teren da bi se obračunala sa Splićanima, pa su morali da reaguju karabinjeri. Ipak, taj gorak ukus sprala je lepa slika kad je Tvrdić visoko iznad glave podigao "Žućkovu levicu".
