ATAImages
Stefan Milenković

Čuveni violinista Stefan Milenković, nakon tri decenije internacionalne karijere, nastavlja život u Srbiji. Za doček srpske Nove godine održao je onlajn koncert u Novom Sadu, a njegovim nastupom otvorena je Koncertna dvorana u prestonici Vojvodine.

Od kada je prvi put izašao na scenu prošlo je 40 godina. Stefana Milenkovića zapamtile su koncertne dvorane širom sveta kao čudo od deteta. Rođen je 25. januara 1977. u Beogradu. Otac Zoran Milenković mu je predavao violinu i svirao je zajedno sa majkom Lidijom Kaenažo koja je italijanskog porekla. Nacija ga je bezuslovno zavolela kada je imao samo tri godine. Beše to ljubav na prvi pogled, a slika preslatkog dečaka u belom fraku ostala je mnogima urezana u sećanje. Prvu violinu su mu poklonili roditelji, šesnaestinku, koju su jedino Japanci pravili.

Stalno je rušio granice i oduzimao dah svim ljubiteljima klasične muzike, ali i onima koji nisu previše bili upoznati s ovim muzičkim žanrom. Sa samo 16 godina nastupio je na svom 1.000. koncertu u meksičkom gradu Montereju. Kao najmlađi diplomac završio je studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Sa diplomom iz Beograda krenuo je na Džulijardu u Njujorku gde je nastavio školovanje, radio sa Doroti Delej, ali i predavao. Dobar zvuk Stefanove violine daleko se čuo, pa je čuveni violinista, svirao mnogim svetskim moćnicima, od bivšeg američkog predsednika Ronalda Regana, na Božićnom koncertu u Vašingtonu, do sovjetskog predsednika Mihaila Gorbačova u Beogradu 1988. U zvuku Stefanove violine uživao je i papa Jovan Pavle Drugi, 1991. Posebno ističe jedan koncert za Institut za slepe u Trstu.

– Rekli su mi da je publika u mraku i da se svira u mraku, to je bio koncert za solo violinu. U celoj sali nije bilo svetla.

Sarađivao je sa Berlinskim simfonijskim orkestrom, Helsinškom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom, orkestrom Radio Francuske, orkestrom Boljšoj teatra, Nacionalnim orkestrom Belgije, kamernim orkestrom Orfeus… Sarađivao je, između ostalih, sa renomiranim dirigentima, kao što su: Loren Mazel, Danijel Oren, Vladimir Fedosejev, Lu Jia, Lior Sambadal i En Sao. Godine 2002. proglašen je za umetnika 20. veka u Beogradu. Učestvovao je i na brojnim gala koncertima pod okriljem Uneska u Parizu, s umetnicima kao što su Plasido Domingo, Loren Mazel, Aleksis Vajzenberg i Jehudi Menjuhin.

Njegova velika ljubav je i sport kojem je veoma posvećen, od planinarenja do trčanja maratona, kik-boksa, joge… Iako se plaši visine, obožava padobranstvo.

Sedam godina je bio u braku sa čelistkinjom Amerikankom Ani Aznavurijan. Sa sadašnjom suprugom Goricom prošle godine dobio je sina Nikolu. Gorica je gitaristkinja, diplomirala je na Univerzitetu u Ilinoisu u Čikagu. Njihova veza počela je 2010. a venčanje se desilo četiri godine kasnije i od tada uspešno prate jedno drugo, na svojim profesionalnim putevima i u hobijima. Nakon rođenja sina sa suprugom je odlučio da je povratak u Srbiju pravo rešenje, a ovu važnu životnu odluku vidi kao povratak familiji. Stefan privatno sluša različite stvari u različitim trenucima. Nekada je to elektronska muzika, nekada džez, nekad Frenk Sinatra, Kvin, hip-hop, neki etno, italijanske kancone… Voli indijsku muziku, pre svega sitar i karnatičku violinu, i to najčešće sluša dok vežba jogu. Milenković je kreativni ambasador nacionalne platforme “Srbija stvara” pod pokroviteljstvom predsednice Vlade Ane Brnabić. Njegov angažman u Srbiji biće u najvećoj meri vezan za Novi Sad gde će biti direktor koncertne dvorane nove Muzičko-baletske škole, a svoje bogato iskustvo i znanje prenosiće i studentima Akademije umetnosti.