Udruženje „Gradimo mostove“ nastalo je pre 25 godina u Hanoveru sa ciljem da poveže mlade iz Nemačke, Srbije i Republike Srpske kako bi kroz susrete prijateljstva izgradili svoju bolju budućnost.
Željko Dragić, koji ima srpske korene, rođen je u Nemačkoj, gde se školovao i studirao, ističe da mu je lično veoma važno da mladi ljudi upoznaju jedni druge kroz život, porodicu i svakodnevicu, a ne samo kroz istoriju ili politiku.
„Mostovi se ne grade govorima, već susretima. Kada mladi ljudi žive zajedno, sede za istim stolom i dele svakodnevicu, tada nestaju predrasude i rađa se razumevanje“, ističe Dragić.

Tokom prošle godine, kroz programe udruženja „Gradimo mostove“, oko 80 mladih sa Balkana boravilo je u Donjoj Saksoniji, dok je 56 nemačkih učenika i vaspitača iz Donje Saksonije gostovalo u Srbiji i Republici Srpskoj.
Na kraju prošle godine, u decembru, ukupno 40 mladih iz Srbije, zajedno sa svojim vaspitačima, boravilo je skoro dve nedelje u Donjoj Saksoniji.
U gostima su bili mladi iz Rume, KUD „Žarkovac“, predvođeni direktorkom Marijom Krunić, kao i omladina iz Ravnog Sela, KUD „Šove“, na čijem je čelu direktor Milenko Nedeljkov Šeler. Mladi su, kao i prethodnih godina, bili smešteni u porodicama domaćina u Hanoferu i Langenhagenu, što ovom projektu daje posebnu vrednost i toplinu.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka boravka bio je svečani prijem u Gradskoj kući u Hanoveru, gde je delegaciju primio gradonačelnik Hanovera, gospodin Tomas Klaprot. Tom prilikom se na zgradi Gradske kuće zavijorila srpska zastava, što je izazvalo snažne emocije i ponos među mladima iz Srbije.
Mladi su posetili i grad Osnabrik u kome se nalazi Oficirsko groblje srpskih sužanja iz Drugog svetskog rata, kao i spomen hram posvećen Svetom Georgiju ispod koga je kripta sa moštima brojnih oficira, među njima 37 generala Kraljevske vojske, koji se nakon oslobođenja nisu vratili u otadžbinu. Boraveći u tom memorijalnom kompleksu, mladi su imali priliku da se upoznaju sa duhovnom i istorijskom dimenzijom srpske zajednice u dijaspori.
Fotografija Vida Karanovića (14 godina), koji je u kripti crkve sa velikim poštovanjem slušao priču o veri, sećanju i identitetu simbolizuje vezu mladih sa sopstvenim korenima, ali i otvorenost prema društvu u kojem danas žive i uče.

Od posebnog značaja je bio susret srpskih učenika sa učenicama Gimnazije u Langenhagenu, škole koja već decenijama neguje međunarodne razmene i otvorenost prema mladima Balkana. Razgovori, zajedničke radionice i druženje pokazali su koliko su mladi, bez obzira na jezik i poreklo, bliski u vrednostima, snovima i pogledima na budućnost.
Organizatori ovog divnog udruženja se povodom svog velikog jubileja posebno zahvaljuju Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Osnabriku i Hannoveru, kao i katoličkoj, evangelističkoj i jevrejskoj zajednici u Hanoveru i Osnabriku. Takođe se zahvaljuju školama, gradovima i porodicama – domaćinima, u Srbiji, Republici Srpskoj i Nemačkoj koje već godinama snažno podržavaju ovaj projekat.















