Lična arhiva
Kapino polje: Na ovoj ledini, na kojoj i danas deluje mali aero-klub, odigrala se velika drama u aprilu 1941.

Kralj Petar i njegova pratnja su tog 14. aprila 1941. godine prvi stigli na Kapino polje, na improvizovani aerodrom, u tom trenutku jedinu slobodnu vazdušnu luku u Jugoslaviji, koju su tog jutra od njemačkih lovaca i bombardera čuvali gusti, niski oblaci. Za to vreme se od Pala Nikšiću primicala i kolona vozila sa ministrima i osobljem vlade, a iz Sarajeva je pre svih avionom doleteo komandant ratnog vazduhoplovstva, general Borivoje Mirković, koji je preuzeo komandu na aerodromu.

A te sumračne trenutke na malom nikšićkom aerodromu, Mihailo Marić ovako opisuje u svojoj knjizi “Kralj i vlada u emigraciji”:”Prema Mirkovićevom planu trebalo je da avioni, koji odvezu prve putnike u Grčku, ponovo slete na nikšićki aerodrom. Očekivao je da će svaki avion uspeti po nekoliko puta da preveze živi tovar. Vazduhoplovni general organizovao je vazdušni most Jugoslavija – Grčka.

Ispred barake stajala je udvostručena straža pokraj dvadesetak sanduka. U njima je bilo zlato, zvečeće i u polugama. Pre no što avion krene, pilot se javljao lično generalu Mirkoviću. On je, onda, naređivao svome ađutantu da dvojica stražara ponesu, zajedno s pilotom, bar po jedan sanduk u avion koji poleće. Svaki avion – jedan sanduk najmanje.

Zlato je dovezeno u Nikšić prethodne noći. U prvoj transportnoj koloni stiglo je 166 sanduka sa oko 8.300 kilograma poluga, a u drugoj 38 sanduka sa zvečećim zlatom Narodne banke u težini od oko 1.900 kilograma. Međutim, iz grada na nikšićki aerodrom preneto je da se prebaci u inostranstvo samo 20 sanduka. Za više nije bilo aviona.

General Mirković je nastojao da po svaku cenu u pretovarene avione utovari svih dvadeset sanduka, pa je ponekad izbacivao i nekoga od onih koji su se nekako ukrcali i već molili Boga da avion što pre krene i srećno se prizemlji. Neki od njih su se uzalud molili. Niti su se ikada vratili u Nikšić, niti su viđali koji drugi aerodrom. Završili su, po svoj prilici, na dnu Sredozemnog ili kojeg drugog usputnog mora, ili u gudurama albanskih ili grčkih planina.

Posebno je, ipak, zanimljiva priča o poslednjem avionu koji se tih dana vinuo sa Kapina polja ka Grčkoj. U njemu je sedeo general Borivoje Mirković, potpukovnici Miloš Banković, Miodrag Bošković, Miodrag Lozić i Živojin Radojičić, majori Dušan Babić, Svetislav Vohovski i Krsta Lozić, kapetan Slavko Stebrnjak i stari ministar Marko Daković, koji se gotovo slučajno našao tu na aerodromu i skoro silom uguran u avion. U avion su ubačena i preostala tri sanduka zlata.

Samo iskusni vazduhoplovni vuk, kakav je bio pilot Ivan Dominiko, mogao je preopterećenu savoju podići sa travnatog uzletišta u Nikšiću i dovesti je do grčkih obala. Tu se, međutim, isprečila nova, neplanirana nevolja. Vatra grčkih pograničnih snaga koja je prisilila avion da prinudno sleti na prvu zaravan.

Jednim zaokretom jedva je izbegnuta vatra sa zemlje – piše Mihailo Marić o ovom slučaju u već pomenutoj knjizi “Kralj i vlada u emigraciji” – a kad je ugledao zaravan na tlu, pilot je smanjivao visinu aviona, spustio stajni trap, a onda je teški tromotorac tresnuo o neravno tle.

Čula se lomljava, tresak. Avion je zahvatio zemlju jednim, pa drugim krilom, prepolovio se i zaustavio.

Komandantu vazduhoplovstva bile su slomljene obe noge. Neko je jaukao. Pilot je povredio koleno, potpukovniku Miodragu Loziću slomljena ključnjača, majoru Krsti Loziću lice u krvi, gotovo svi su pretrpeli manje ili veće ozlede.

Ministar Marko Daković nekako se izvukao iz aviona, ali nije mogao da stoji. Seo je, zatim legao i izgubio svest. Ubrzo je izdahnuo.

U grčkom selu Paleros – Zaverde sahranjen je poginuli ministar kraljevske vlade. Kod Marka Dakovića nađeno je svega oko 1.000 dinara u srebru, džepni železnički sat i njegov pištolj. Uvezane u džepnu maramicu ove stvari predate su kasnije poslanstvu u Atini…”

– Od 204 sanduka zlata koji su dopremljeni u Nikšić, u Kairo je prebačeno samo 18 – tvrdi pilot, major Svetozar Lolić. – Sećam se i aviona u koji je utovarano i njihovih pilota. Pet sanduka je ubačeno u savoju marketi kapetana Leona Bradaške, pet sanduka u dornije kapetana Milojevića i narednika Oreškovića, tri sanduka u dvomotorni potez majora Mišovića i pet sanduka u savoju kapetana Ivana Dominika… Ovaj pilot se vratio pošto je prethodnog dana prevezao kralja Petra u Grčku…

Zanimljivo je da je avion koji je prevozio kralja Petra i njegovu najužu pratnju, pod pretnjom i budnom pratnjom britanskih lovaca, neplanirano morao prvo da sleti na pomoćni aerodrom kod Paramitija u Grčkoj i da je kralj iz letelice morao da izađe sa rukama na potiljku, ali je let ubrzo nastavljen, čim je utvrđen identitet putnika.

Uteklo 216 političara

Mnogi od aviona koji su se u ta dva smutna i tužna aprilska dana 1941. godine vinuli u nebo sa ledine na Kapinom polju kod Nikšića, ako su i uspeli da dolete i srećno se prizemlje na nekom od grčkih aerodroma, stradali su potom kao lak plen nemačke avijacije, a tek retki su uspeli da se vrate do Nikšića i prevezu bar još jednu turu begunaca. Sve u svemu, za ta tri dana od 14. do 16. aprila, uprkos niskim oblacima i potpuno neregularnim uslovima za letenje, sa Kapina polja je, po podacima Mihaila Marića, u inostranstvo prevezeno 216 jugoslovenskih političara i državnih ličnosti sa kraljem Petrom Drugim Karađorđevićem na čelu. Obaška njihova bliža i dalja rodbina.

Sutra – Tajne ostroškog blaga (4): Tajna trebješke pećine