Lična arhiva
Ambiciozna: Staša Nikolić

Publika ju je zavolela kroz lik ljupke tinejdžerke Ive Kršić u popularnoj seriji “Tate”. Upravo ta uloga donela je prepoznatljivost mladoj glumici Staši Nikolić. Ova 23-godišnja umetnica igrala je i u “Urgentnom centru”, “Vojnoj akademiji”, a u “Beležnici” je dočarala zanimljiv virtuelni lik.

Staša je završila Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, a već pri samom upisu bila je prva na listi. Po završetku studija mlada Nišlijka ponela je i nagrade za najbolju glumu, za studenta sa najvišim prosekom, kao i za najbolju dikciju.

Angažmane u Beogradskom dramskom, kao i u niškom Narodnom pozorištu počela je da dobija već posle druge godine studija. Usledila je serija “Vreme zla” gde je, rame uz rame, stala sa Goranom Bogdanom, Žarkom Lauševićem, pa joj je snimanje serije po Ćosićevom romanu bilo jedno od najlepših iskustava.

Posle okončanih studija u srpskoj prestonici, Staša je kao jedini strani student nastavila usvaršavanje u Moskvi na čuvenom Vahtangovom institutu.

Pohod na Holivud

Da Srbija i srpski glumci sve više postaju deo svetske filmske scene najbolje pokazuje mlada glumica koja trenutno snima američki film u kome joj je poverena glavna uloga. Tumači glavni ženski lik u nastavku popularne franšize “Subspecies”. Zanimljivo je da je prvobitno film trebao da bude sniman u Rumuniji, ali je naša zemlja bila konačan izbor.

Dragoceno iskustvo: Sa kolegama na setu filma “Subspecies”

– Snima se u Beogradu, Pirotu, Nišu, na lokacijama gde se nalaze stare tvrđave. Prelepo iskustvo. Reditelj Ted Nikolau je veoma posvećen glumcima i puno radi sa nama, što je meni u svakom projektu vrlo važno. Ovo mi je prva glavna uloga na filmu i moram reći da bolje iskustvo nisam mogla da zamislim. Scenario je uzbudljiv, to je drama sa elementima horora, naučne fantastike, nešto što svakako ne bih imala prilike često da radim kod nas. Drago mi je da ću imati i iskustvo glume na engleskom, pošto igram Amerikanku. To mi je bio veliki izazov, ali odrasla sam na filmovima koji su na engleskom, tako da sam se lako snašla sa glumom na tom jeziku.

Iako ne sme previše da otkriva o čemu se radi, mlada glumica kaže da je lik koji tumači zanimljiv i da mu se temeljno posvetila.

– Moj lik se zove Ariel. Ne smem previše da otkrivam radnju filma, ali je glumački veoma zahtevan, pošto je lik dosta jak, što nije često za ženske uloge. Pokreće radnju i doživljava veliku transformaciju, kako psihološki, tako i fizički. Pošto se film ne snima nikad u kontinuitetu, bilo je zahtevno pratiti u kom stadijumu se lik nalazi, pa sam se morala da se svakog dana detaljno pripremam… Drago mi je da sam imala priliku da igram vampiricu.

– Od američkih glumaca tu su još i Anders Hove, Denis Daf i Kevin Spirtas, koji su doleteli iz Los Anđelesa. Oni su igrali u svim prethodnim delovima i napravili ovu franšizu toliko popularnom. Posebno mi je bila čast da radim sa Andersom Hoveom, on je najbolji partner sa kojim sam do sada imala prilike da snimam i mnogo mi je pomogao u svemu.

Snimanje je bilo vrlo naporno, radili smo sa bakljama, vatrom, bilo je scena jahanja, neke scene smo snimali po kiši. Dosta scena je bilo vrlo opasno snimati pa je koncentracija konstantno morala da bude pojačana, da se neko ne bi povredio.

Moskvi se rado vraća

Uloga tinejdžerke Ive u hit seriji “Tate” otvorila joj je put do srca brojnih gledalaca.

Prvo snimanje: Staša i Andrej Šepetkovski u seriji “Tate”

– To je moje prvo veliko snimanje i uvek ga se rado setim. Zahvalna sam na toj šansi i prostoru koji sam imala u seriji, on se retko daje tako mladim glumcima.

Nije slučajno da je igrala i u “Vojnoj akademiji”, “Urgentnom centru”, “Beležnici”, veoma popularnim ostvarenjima, jer talenat i rad uvek nađu put do uspeha.

Ni serija “Vreme zla” nije prošla bez nje, što joj je dalo dodatni vetar u leđa.

– Volela bih da se više romana naših domaćih pisaca ekranizuje, kao što je “Vreme zla”. Volela bih da snimimo još takvih serija, jer imamo bogatu istoriju.

Staša studira u Moskvi na prestižnoj akademiji, a sam put do toga nije bio nimalo lak.

– To je bio veoma dug i naporan proces, upis master studija u inostranstvu i tek sada kad imam to iskustvo, znam koliko je teško. Nadam se da ću uspeti da završim studije i da ću otvoriti i to tržište, koje me veoma privlači. Volim Moskvu i rado joj se vraćam.

Kao kod kuće: Ispred hrama Hrista Spasitelja u Moskvi

Na studijama smo pravili master predstave, tako da sam imala priliku da prođem sa ruskim rediteljima proces analize teksta, u čemu su oni najbolji. Toliko sam toga naučila, oni sve analiziraju do najsitnijih detalja, uđu u suštinu svakog dela koje rade i onda ga tumače i razrađuju, da bi mogli da ga postave na sceni.

Koliko je posvećena svemu što radi dobro pokazuje podatak da mlada glumica čita ruske klasike u originalu.

– Obožavam Čehova i Dostojevskog, to su mi omiljeni pisci, volim i Gorkog, Gogolja, ali i ruske slikare, omiljeni pravac mi je realizam, drago mi je da sam imala priliku da sve muzeje tamo posetim i upoznam se detaljno sa ruskom kulturom.

Na setu serije “Nemanjići”

Prestižne nagrade

Dobitnica je prestižnih nagrada na Fakultetu dramskih umetnosti.

– Na fakultetu su me nagradili za posvećen rad i trud i veoma sam zahvalna svim profesorima na svemu što sam od njih naučila i što sada primenjujem u poslu. FDU je moje omiljeno mesto i uvek se tamo rado vraćam, obožavam da gledam ispite glume na fakultetu, trudim se da ih sve ispratim.

Trenutna situacija u Rusiji je složena i to izaziva zabrinutost kod naše sagovornice.

-Žao mi je što me je baš na master studijama zadesila ova situacija. Teško se sada leti za Moskvu i to mi je prethodnih par meseci predstavljalo veliki napor, ali se još borim. Planiram da nekako završim master studije, ne znam kako će to biti moguće, možda mi dopuste da deo nastave slušam onlajn… Divno sam se uklopila u klasu tamo, profesori mi prijaju, to su veliki profesionalci, kao i oni koji su mi predavali kod nas. Upoznala sam mnogo divnih Srba u Rusiji koji su još odavno otišli tamo i sa svima njima se lepo družim. Mnogo su mi pomogli, tamo sam došla sama i nisam poznavala nikoga osim moje profesorke ruskog, kod koje sam išla na privatne časove. Sada mi je drago da imam takve prijatelje u Moskvi i da se mogu tamo vratiti kad god poželim.

Sa profesorkom ruskog

Jaki ženski likovi

Staša obožava rad u pozorištu, koji je u potpunosti ispunjava.

– Radili smo dosta dugo predstavu “Zaljubljeni Šekspir”, koja traje tri sata. Na Luki Grbiću i meni je bio veliki zadatak, pošto činimo veći deo predstave, a to su nam prve glavne uloge. Bilo je divno raditi sa Anom Tomović, uvek bih sa njom rado sarađivala pošto pažljivo bira tekst koji će raditi, kao i glumce, što je već 90 odsto posla. Zanimljivo je da sam na probama veći deo vremena bila jedina ženska uloga (pošto Paulina Manov i Dragana Varagić imaju odvojene scene od ekipe pozorišne trupe u predstavi) što nije prvi put da mi se dešava. Isto tako bilo je i u predstavi “Hajduci”, koju je režirala Anđelka Nikolić, kao i u predstavi “Tesla-svetlopis u vremenu” , koju je radio Miro Benka. Ženskih uloga ima veoma malo, pa mi se neretko dešava da praktično budem jedina žena u podeli. Volela bih da bude više adaptacija sa jakim ženskim likovima, kao sto su Ledi Magbet, ili Nastasja Filipovna. To su mi ujedno i životne uloge koje ću nadam se kroz nekoliko godina imati prilike da odigram. Drago mi je da takođe sada u filmu igram jak ženski lik, kao što je među ostalim i Viola – koja postaje Tomas Kent, u “Zaljubljenom Šekspiru”.

Sa Aleksandrom Radojičićem u predstavi “Zaljubljeni Šekspir”

Pevanje prva ljubav

Pevanje je prva ljubav ove mlade glumice, ali još nije pokazala taj dar u serijama i predstavama u kojima je igrala.

– Maštala sam da budem pevačica, čudno mi je što sam do sada imala toliko uloga, a ni u jednoj nisam pevala. Mislila sam da će mi to biti najveća prednost, ali naravno, tek je posao preda mnom. Želja za glumom mi se javila kad sam trenirala ples i shvatila da imam mnogo vise dara za glumu. Tako su mi rekli.

Ponosna na Niš

Rođena je na jugu Srbije i veoma ponosna na svoj zavičaj.

– Volim Niš i jug naše zemlje. To mi je u krvi i temperamentu i ponosim se što sam iz južnih krajeva. Volela bih da se više filmova snima u mom zavičaju. Trenutno želim da u svom master radu obradim pisca Boru Stankovića. Posetila sam muzeje u Vranju i potpuno sam oduševljena. Nadam se da ću uprkos obavezama uspeti da to završim.

Kao i svakom mladom čoveku, i Staši je porodica najveći oslonac kako u životu, tako i u radu.

– Porodica mi je velika podrška. Oni nisu povezani sa glumom, pa im je sve to dosta daleko, ali uvek vole da dođu i gledaju predstave i serije.

Lorens i Najtli omiljene

– Imam uzore, oni se smenjuju, zavisno od perioda u kom se nalazim, ali trenutno najviše inspiracije pronalazim u ruskim filmovima koje sam pogledala u Moskvi, njihovim glumcima i predstavama. Ipak, volim i američke filmove, trenutno su mi Dženifer Lorens i Kira Najtli omiljene glumice i istražujem njihov rad.

Najstarija škola glume

– Vahtangov institut, su osnovali Stanislavski i Vahtangov 1913. godine. To je jedna od najstarijih škola glume u Moskvi, kao i jedan od najprestižnijih instituta danas. Zanimljivo je da je taj institut pohađao Nikita Mihalkov, ali su ga izbacili. Ipak kasnije je upisao režiju – priča Staša.

Nova šansa

– Zanimljivo je da sam odmah posle ovog filma dobila ulogu u još jednom američkom filmu “Horrorscope”, koji će se takođe snimati u Beogradu i regionu. Zahvalna sam što mi se otvara i ovo tržište, iskreno nisam očekivala, više sam se usmerila na istok, ali u životu ništa ne možete da predvidite, već treba koristiti prilike koje su pred nama.