Hadži Marko Vujičić

Otac i majka su joj Beograđani, ali doktorki medicine Nataliji Zorić (47) nikada nije bio plan da se vrati iz Nemačke i da “za stalno” živi u Beogradu. Međutim, namestilo se baš tako i to joj je, kako kaže, potpuno u redu. A da je rešena da u Beogradu i ostane potvrđuje činjenica da je otvorila ordinaciju s jasnom namerom i željom da pomogne damama u dostojanstvenom i zdravom starenju.

– Bukvalno kontra, svi hoće tamo, a ja sam se vratila ovde. Ne, ne žalim zbog odluke. Zadovoljna sam ovde, našla sam svoj kutak. Iako prelazak nije bio tako lak, navikla sam se na beogradsko “ludilo” i brzinu i ne želim da ga napuštam. I fali mi kad odem nakratko u Nemačku – počinje dr Natalija priču za “Vesti” kako je i zašto izvestan, miran život u Nemačkoj zamenila burnim u Srbiji.

Veza s maticom

Da ne bude zabune, nije nostalgija pobedila kod Natalije, kako to obično biva kod naših ljudi koji se vrate korenima…

– Otac i majka su mi Beograđani, a ja sam rođena u Frankfurtu. Tamo sam i odrasla, ali samo s ocem i starijim bratom Jovanom, jer mi je majka umrla kad sam imala četiri godine. Tata Zoran je bio ginekolog, poznat i veoma poštovan među našim ljudima. Tamo sam išla u obdanište, školu i na Medicinski fakultet, počela i doškolovavanje za medicinsku estetiku, to mi bilo najprimamljivije – navodi Natalija, koja je zbog visine i sitne građe uvek svima bila “mala Nataša”.

Ljubav prema matici i srpskoj tradiciji usadio joj je pokojni otac. Družila se s našim ljudima, išla na folklor i bila član KUD Oro, išla na koncerte i razna dešavanja.

– Još kao dete sam zavolela Beograd jer sam u detinjstvu puno vremena provodila ovde. Otac je mnogo radio, pa sam po nekoliko meseci godišnje provodila kod babe i dede, tako da meni Beograd nije bio stran – ističe “mala Nataša”, koja je dolazila i kad je odrasla, zbog familije i sestre Jasmine. Ali svakako nije planirala tu da živi.

Dr med. Natalija Zorić

Da se vrati u Beograd “za stalno” nisu prevagnule ni rodbinske veze, ni profesija već – ljubav i porodica!

– Muž Željko je takođe iz Frankfurta, a igrom slučaja je došao u Beograd 2004. i umesto šest meseci, tu se zadržao – četiri godine! Da bismo bili na okupu, 2008. sam došla i ja sa sinom Đoletom – kaže.

Dobila je sa Željkom još dvoje dece, ali je razdvojenost učinila svoje i razveli su se prošle godine. Kako je u Beograd došla zbog ljubavi, zbog nje je i ostala. Ovog puta zbog ljubavi prema belom gradu.

– Frankfurt i Beograd su mnogo različiti, trebalo mi je vremena da se naviknem. Nije isto doći na odmor i živeti. Iz Frankfurta mi je odmah zafalio red. Odnosno, da se naviknem na red koji postoji ovde, a koji je drugačiji od onoga na koji sam navikla u Nemačkoj. Tamo je sve izvesnije. Hoćeš nešto da uradiš, pogledaš šta treba i to brzo završiš. Ovde nije tako. Vraćaju te mnogo puta i uvek fali taj jedan papir. Ogromna birokratija, sve je u papirima. Mislim da su zato neke stvari ovde otežane. Ipak, od 2008. primećujem da ima pomaka. Mislim konkretno na e-Upravu – pohvalila je naša sagovornica.

S druge strane, nastavlja, Beograd je dinamičan i znatno društveniji od uspavanijeg Frankfurta. Nekada priželjkuje nemačku mirnoću i izvesnost, ali opet, s druge strane, obožava beogradsku spontanost u druženju “čega tamo nema”. Iznenađenje joj je, kaže, bilo da su muškarcu negovaniji u Frankfurtu, gde više “furaju” taj metro stil, dok su u Beogradu “mačo” tipovi.

– Zato su žene ovde veoma negovane. Drže do izgleda i vode računa o sebi, dok su u Nemačkoj po tom pitanju ležernije – naglašava ona.

Velika pomoć: Sa saradnikom Aleksom

Preterivanje s korekcijama

Ipak, složila se s našom konstatcijom da preteruju s korekcijama kao i da prerano počinju da se zatežu i “dorađuju”.

– Ja ne volim nakaradna, prenaduvana lica, debela usta, povučene oči iza glave. Nema razloga za tim kad nam je toliko toga dostupno – smatra Nataša, koju je to i poguralo da uplovi u preduzetničke vode. Nije se lako rešila, ali je stisla petlju početkom godine i sada je u moderno opremljenoj ordinaciji minimalno invazivne estetske medicine. Ordinaciji, ne salonu lepote, naglasili su nekoliko puta ona i njen saradnik Aleksa. Od početka se, kažu, bore s tim što ih pacijenti poistovećuju sa salonima. A razlika je velika! Za početak, Natalija je doktor medicine, a ne neko ko je završio kurs za ulepšavanje.

– Mnogo se ovde radilo ispod ruke, bez licenca i akreditovanih kurseva, a važno je da budete u rukama lekara, jer komplikacije mogu biti jezive. Neko ko nije dovoljno medicinski obučen, neće umeti to da reši. Zato je jako dobro što je to zakonski regulisano, pa mora da se radi u ordinaciji, a taj neko mora biti lekar ili stomatolog uz odgovarajuće sertifikate akreditovane od Ministarstva zdravlja – nabraja vlasnica ordinacije koja inače zagovara prirodan izgled.

Priča se vraća na Beograd koji je, prema njenom mišljenju, postao veoma atraktivan “jer za pristojan život u njemu treba triput manje novca nego u Nemačkoj”.

– Znam mnoge koji su ovde prebacili svoje biznise i zadovoljni su, a ima i mnogo onih, takođe su naši ljudi, koji razmišljaju o tome da se dosele. Ja ih podržavam u tome – kaže uverljivo naša sagovornica.

To nam potvrđuje misao da se posle 13 godina navikla na Beograd, život u njemu, ljude.

– Kako da ne! I kad odem u Nemačku, osetim da mi nešto fali. Da sad moram da se vratim tamo, ne znam kako bih, teško bi mi palo. Sad sam Beograđanka 1.000 odsto – sigurna je dr Natalija.

Zalaže se za prirodan, sofistiran izgled

Lepota je u umerenosti

U Nude esthetique u Ulici trešnjinog cveta u Novom Beogradu rade botoks (uklanjanje mimičnih bora), hijaluronske filere (popunjavanje bora), pilinge, vitaminoterapije, PRP (podmlađivanje krvnom plazmom bez ikakvih nuspojava)…

– “Nude” označava nešto što je čisto, što nije preterano, već daje prirodan izraz. Poenta je da, kad izađu od nas, budu svežiji, zdraviji i lepši, ali da pritom ne izmene lični opis. Da budu zadovoljni, jer izgledaju bolje i da niko ne vidi da je nešto rađeno. A lepi su nam pacijenti – ističe uz šeretski osmeh glavnu stvar po kojoj se njena ordinacija razlikuje od sličnih.

Osim lica, brinu o nepravedno zapostavljenom vratu, šakama i dekolteu, ali i o celom telu te imaju mezoterapiju i lipolize za celulit. A najponosnija je na holistički pristup kojem teže.

– Nije lepota nešto spolja, naša ljuštura, već ono što proizilazi iznutra. A sve što dolazi iznutra uneli smo hranom, emocijama, definitivno pogledom na svet i ljude, a to se sve jako vidi i odražava u zdravlju i lepoti. Moja ideja je da ovo bude mesto gde može sve da se objedini – kaže doktorka.

Natalija pojašnjava da, osim pomenutih estetskih korekcija koje ona radi, imaju saradnicu koja se bavi lajf koučingom i drugu koja je homeopata, a u planu je da ubace i geštalt psihoterapiju.

– Naučno je dokazano da ljudi pristupaju drugačije nekom ko ima jako duboku boru na glabeli (između očiju) takozvanu mrštilicu, jer izgledaju kao da su stalno namršteni, a to stvara gard kod ovog prekoputa. Zato estetika nije samo hoću da budem lepa ili lep. Više je od toga – konstatuje dr Natalija, koja planira i promociju medicinskog turizma u svojoj ordinaciji. Smatra da parira evropskim trendovima u estetskoj medicini, a prednost u odnosu na kolege daju joj znanje i iskustvo stečeno u Nemačkoj, kao i to što tečno govori engleski i nemački jezik.

Zabava povodom otvaranja ordinacije Nude esthetique

Borba polova za botoks

Na pitanje šta Beograđanke najviše traže, botoks i hijaluron su “zacementirani” na prvom mestu. Očekivano, žene su joj glavni klijenti, ali je sve više i muškaraca. Dolaze na botoks, na ublažavanje podočnjaka, pospešivanje rasta kose kao i na isticanje vilične linije, takozvane jowline.
– Neki dođu i na piling, hoće i oni da budu lepi – kaže kroz osmeh.

Iritira je skupa hrana

Natalija kaže da je iritira skupoća u supermarketu uz slabu ponudu organskih proizvoda.

– U Nemačkoj je zdrava hrana mnogo dostupnija i nije skupa, a u Beogradu je preskupa i nema svuda svega – kaže sagovornica “Vesti”.

Kritikuje malo i školski sistem u Srbiji, koji se znatno razlikuje od nemačkog.

– Ovde mnogo poklanjaju ocene. Nerealno je da neko dete godinama ima petice iz svih predmeta. Nemoguće da je u svemu brilijantno. S druge strane, Nemci su previše rigorozni. Teško daju dobre ocene, što je deci motivaciono teško – kaže Natalija.

U Frankfurtu je odrasla i školovala se

Gostovanje u Nemačkoj

Veza s Nemačkom i dalje postoji, jer povremeno “gostuje” u ordinacijama kolega u Frankfurtu i Aislingu kod Štutgarta, gde ima svoje pacijente. Ode na svaka tri-četiri meseca, ostane nedelju dana, uradi posao i vrati se kući – Beogradu!

Siva ekonomija izvor stresa

– Svaki biznis je odgovornost, obaveza koja iziskuje mnogo vremena i posvećenosti. Dodatni problem je što se ovde mnogo radi na crno, a ima i dosta sive ekonomije. Mnogi gledaju kako da izbegnu obaveze, a meni je to neshvatljivo, jer mislim da je, na primer, normalno da se plaća porez. To mi je poseban izvor stresa, slabo se tu snalazim, potpuno mi je strano, jer nema veze s medicinom i lepotom, a i ja ne želim drugačije da radim osim “čisto”. Koprcam se, gledam da isplivam – uverljiva je Nataša.

S naslednicama Julijom i Jelenom

Majka najvažnija uloga

Osim što je doktorka i preduzetnica, Natalija je ponosna na još jednu, najbitniju životnu ulogu – majka je troje dece. Sin Đorđe ima 19 godina, Jelena 12, a Julija šest. Svo troje su rođeni u Nemačkoj, a pazila je i Marka (24), sina iz Željkovog prvog braka, koji je odrastao s njom, pa i njega ubraja u svoju decu. Svi su sada u Srbiji, niko nije ostao “u tuđini” gde su odrasli i svi idu ili su išli u nemačku školu.

– Svi imaju nemačke papire i pasoše, pa smatram da je dobro da neguju taj jezik, koji može samo da im bude od koristi. Na nemačkoj školi je najviše insistirao bivši muž, a ja sam se saglasila jer sam i ja prošla nemačko školstvo – dodaje Natalija.

S prvencem Đorđem

Pitamo je da li svi pričaju srpski, pogotovo najmlađa ćerka, a ona, skoro pa uvređeno, kaže:

– Naravno! Maternji im je srpski, čak i Đoletu koji je tamo odrastao. Nemački im je drugi jezik!

“Običan” trening s Goranom

Akro-joga kao pasija

Nataliji se veoma sviđa što se u Beogradu stalno nešto dešava i što uvek može negde da se ide. Svesna je, međutim, da bi to moglo da je iscrpe i “proguta” ako pusti da je ponese. Spas od beogradske brzine, ali i rasterećenje od obaveza, pronalazi u sportu, a od skoro joj je, kako kaže, pasija akro-joga (spaja elemente joge i akrobatike).

– Super mi je što sam u ovim godinama počela da radim nešto fizički veoma izazovno. Kad gledam fotografije i video-snimke, ne mogu da verujem šta smo Goran (personalni trener) i ja uradili. Neverovatno šta možemo da uradimo s našim telom – kaže oduševljeno i dodaje da je svima preporučuje, bar da probaju.

Od skoro je počela da se bavi i meditacijom, koja joj jako prija, jer “treba ući malo u sebe”.