Hrvatska književnica Vedrana Rudan, poznata po svom britkom jeziku i nesputanoj kritici društva i politike, otvorila je dušu u pismu u kojem se, osim o borbi sa teškom bolešću, osvrnula i na svoje poslednje želje.
Rudan je kroz lične anegdote komentarisala i stanje u društvu, ne propuštajući priliku da se našali na račun snobovskih vrednosti. Iako je modni svet ove godine ostao bez jednog od najpoznatijih dizajnera, Đorđa Armanija, Vedrana je jasno stavila do znanja da nije zainteresovana za luksuznu odeću na svom poslednjem putovanju.
– Šaneri iz Čačka objavili su osmrtnicu Armaniju na srpskom i talijanskom. Ekipa se potpisala na ćirilici. Ta me priča vratila u moje četrdesete. Tada sam od riječkih šanera kupila dva Armanijeva sakoa. Udala sam se u njegovom crnom odelu. Lik mi je dao popust jer je na njemu još bila zujalica. Obilazila sam riječke radnje, prodavačice mi nisu htele ili nisu mogle da skinu zujalicu. Udala sam se s njom na guzici. Naš prijatelj je tada, kao sudija okružnog suda, trebalo da položi zakletvu u Zagrebu. Nije baš bio pri parama. Bio nam je drag pa smo mu kupili Armani odelo. Gledali smo direktan prenos iz Sabora. Vrištala sam od smeha dok se naš sudija domovini zaklinjao na poštenje, od pete do glave obučen u ukradenu odeću i obuću. “Zašto se smeješ?”, pitao me muž, “sudije i lopovi istom se bogu mole.” Naš prijatelj nije bio lopov, ali je u onoj ekipi verovatno bio jedini pošten. Danas počiva u miru. Možda je i njemu sveti Petar rekao ono što ovih dana govori na forvarduši kad pred vratima raja ugleda upravo pristiglog gospodina koji mu govori: “Petre, imaš krasno odelo.” Petar odgovara: “Armani.”
– Odlučila sam, pred lopinu svetog Petra neću stati u Armaniju. Muž mi je pokazao najnovije modele pidžama u Lidlu. Sveti Petar je poslednja osoba koju želim da impresioniram. Ne pada mi na pamet da u raju, među svim onim dosadnjakovićima, šetam Armanija. I sakoe i odelo ostaviću unuci. Možda će ona jednog dana u Armaniju položiti zakletvu kao predsednica naše zemlje. Zašto da ne? Kad se udaš moraš na sebi imati nešto staro, kad uđeš u politiku definitivno moraš kod sebe imati nešto ukradeno”, napisala je Vedrana na svom blogu rudan.info.
Carica