pixabay.com
Bela kuća

U Predsedničkoj biblioteci SAD u kojoj se od 2018. čuva luksuzna monografija “Diplomatski dnevnik: Kada se vijorila srpska zastava na Beloj kući”, od jeseni 2020. nalazi se i srpska trobojka – verna replika barjaka iz 1914. i Natalijina ramonda – simbol sećanja na Veliki rat.

Oba ova poklona simbolizuju pomalo zaboravljeno srpsko-američko prijateljstvo iz “dana slave”, kada je srpska vojska, uz pomoć saveznika, izvojevala jednu od najsjajnijih pobeda u istoriji Evrope i sveta.

Zahvaljujući Ministarstvu spoljnih poslova Srbije i ambasadorki Ljiljani Nikšić, srpsku zastavu i Natalijinu ramondu simbolično je poslao Lazar Kosanović, jedan od potomaka slavnog srpsko-američkog naučnika Nikole Tesle, koji je ujedno i predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca.

Da je u pitanju pravi pogodak srpske diplomatije potvrdilo je i pismo koje je stiglo u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije direktno iz Bele kuće.

“Poštovana Ambasadorko Nikšić,

Hvala Vam na knjizi “Kada se vijorila srpska zastava na Beloj Kući”. Mi se i danas sećamo doprinosa velikog Mihaila Pupina Sjedinjenim Državama i slavimo naše zajedničke vrednosti slobode i nezavisnosti. Unapred se radujemo nastavku saradnje i učvršćivanju dobrih odnosa između naše dve velike nacije i osiguravanju trajne bezbednosti, mira i napretka na Balkanu”, napisao je tada Donald Tramp, 45. predsednik SAD.

Zahvalnica predsednika Trampa je naročito priznanje i više od obične zahvalnice, koju je predsednik SAD uputio jednom profesionalnom srpskom diplomati.

Podsetimo, monografija “Diplomatski dnevnik: Kada se vijorila srpska zastava na Beloj kući” je izrađena 2018. povodom stogodišnjice od događaja koji je simbolizovao prijateljstvo i savezništvo dvaju naroda, američkog i srpskog, u Prvom svetskom ratu. Taj događaj se desio 28. jula 1918. kada je u slavu savezništva, na Beloj kući prvi put istaknuta zastava neke druge zemlje – Srbije. U istoriji SAD takav presedan se odigrao samo još jednom, 1920, kada je istaknuta zastava Francuske.

U cilju očuvanja kulture sećanja na dan kad se vijorila srpska zastava na Beloj kući, Udruženje dobrovoljaca i potomaka (1912-1918) zajedno sa Savezom boraca i veterana pokrenulo je inicijativu da se svaki 28. jul u Srbiji obeležava kao Dan zastave. U sklopu iste akcije u Beogradu je u Domu Vojske Srbije 9. juna 2020. godine, Entoni Godfri, ambasador SAD da bi otvorio izložbu “Srpski ratni dobrovoljci iz Amerike na Solunskom frontu”. On je prvi diplomata SAD koji je kročio u Dom Vojske posle 1999. i NATO bombardovanja i prvi koji je imao priliku da se sretne sa potomcima Nikole Tesle, Save Kosanovića, Mihajla Pupina, Milunke Savić, vojvode Stepe…

“Vesti” podsećaju na neke od značajnih ličnosti koje su obeležile srpsko-američke savezničke veze u Velikom ratu. Svi oni su detaljno pobrojani u monografiji “Diplomatski dnevnik: Kada se vijorila srpska zastava na Beloj kući”.

Triptih

Uskoro za Ameriku putuje triptih “Kad se vijorila srpska zastava na Beloj kući” težak čak 55 kilograma, dugačak dva metra i visok metar, rad akademske slikarke Marine Gavanski Zisis, koja je i naš počasni konzul u Montrealu. Delovi slike su na listićima 24-karatnog zlata u trešnjinom drvetu starom 100 godina. Celu kompoziciju krasi duborez floralnih ukrasa manastira Studenica čiji je ktitor bio Stefan Nemanja, začetnik srpske državnosti.

Triptih je radilo sedam zanatlija, kaligrafa, slikara i duborezaca, a inicijatori su bili potomci dr Davida Albale, Pupina i Tesle, vojvode Stepe, Milunke Savić, među kojima je i čuvena pijanistkinja i kompozitor Marina Arsenijević, Amerikanka srpskog porekla…

Takođe, grupa naših zemljaka i prijatelja već neko vreme radi na jednoj slici, triptihu, takođe namenjenoj Beloj kući, sa portretima Mihajla Pupina, Vudroa Vilsona i kapetana Davida Albale, našeg srpskog ratnog lekara.

Statua

Zahvaljujući inicijativi potomaka srpskih naučnika iz SAD i slavnih ratnika Srbije, akademski vajar Katarina Tripković sačinila je maketu spomenika “Američki dobrovoljac” i pokrenula inicijativu u Udruženju ratnih dobrovoljca 1912-1918. da se sačini bista od bronze. Bio bi to poklon Komisiji SAD za obeležavanje stogodišnjice Velikog rata, kako bi dobila svoje mesto u eventualnom srpskom paviljonu Memorijala koji se gradi na prostoru američkog vojnog kompleksa u Arlingtonu.