Možda zvuči čudno kad uporedimo sa automobilima ili avionima, ali vozovi nemaju sigurnosne pojaseve – čak ni brzi vozovi poput japanskog šinkansena.
Statistika pokazuje da su železničke nesreće znatno ređe nego saobraćajne. Na primer, u SAD je 2024. zabeležen 2.261 incident na železničkim prelazima, dok je broj smrtnih slučajeva u drumskom saobraćaju iste godine bio više od 39.000. Vozovi se kreću po šinama u kontrolisanom okruženju, koje nadgledaju profesionalni dispečeri i mašinovođe.
Kod saobraćajnih nesreća, udarna sila zavisi od toga koliko brzo se vozilo zaustavlja. Automobil koji udari u zid zaustavi se trenutno, dok je voz velika i teška mašina koja ne staje naglo, pa su udarne sile obično manje – osim kod izuzetno retkih sudara ili iskliznuća.
Umesto ugradnje pojaseva, železnički sistemi se fokusiraju na sprečavanje nesreća, na primer kroz tehnologiju Positive Train Control (PTC), koja automatski usporava ili zaustavlja voz u slučaju opasnosti, bez oslanjanja isključivo na ljudski faktor.
Prema podacima Rail Passengers Association, putovanje vozom je 17 puta bezbednije od putovanja automobilom. Kada se gleda broj putovanja, vozovi su bezbedniji i od aviona, ali kada se meri po kilometraži, avioni imaju prednost. Ipak, oba načina prevoza su znatno bezbednija od vožnje kolima, piše Reader’s digest.
Rizik, naravno, raste ako stojite u vozu. Stajanje otežava održavanje ravnoteže i povećava verovatnoću povrede pri naglom kočenju.
Zašto nema pojaseva?
1. Trošak i niska korist
Postojeća sedišta nisu predviđena za pojaseve. Ugradnja bi zahtevala kompletnu rekonstrukciju, a s obzirom na retkost nesreća, to se ne smatra isplativim.
2. Mala verovatnoća da će ih ljudi koristiti
U vozovima sa čestim stajanjima putnici bi morali stalno da se vezuju i odvezuju. To bi usporavalo ulazak/izlazak i remetilo red vožnje.
3. Potencijalna opasnost
Da bi pojasevi bili efikasni, sedišta bi morala biti čvršća. U slučaju nesreće, putnici koji stoje ili nisu vezani mogli bi se teže povrediti udarcem u ta sedišta.
4. Nemogućnost primene kod stajaćih vozova
U mnogim vozovima nema mesta za sedenje za sve – naročito u gradskim prevozima – pa ni pojasevi nisu izvodljivi.
Šta onda čini vožnju vozom bezbednom?
Bezbednost se postiže pametnim dizajnom enterijera i strogo propisanim standardima, kao što je Title 49 CFR Part 238.233, koji reguliše raspored sedišta i rukohvata kako bi se smanjila mogućnost povreda, čak i bez dodatnog tapaciranja.
Ukratko, iako nijedan oblik transporta nije potpuno bez rizika, vozovi su već projektovani da smanje rizik na prihvatljiv nivo – bez potrebe za sigurnosnim pojasevima.


















