Đ. Janković
Promocija: Dušan Gligorić, Zoran Tošić i Bora Oljačić

Da su godine ”samo broj” potvrđuje Dušan Gligorić, rođeni Lozničanin, danas sa adresom u Beogradu, koji je u 93. godini objavio knjigu anegdota – ”77 zgoda i nezgoda naših Lozničana”. Knjiga je predstavljena u četvrtak uveče u Vukovom domu kulture, gde je nekada autor bio čest gost jer je on i najstariji živi član pozorišta KUD ”Karadžić”.

Ovo je još jedna njegova knjiga posvećena zavičaju, prethodne tri bile su napisane u stihovima kojima je ispričao istoriju Loznice, pre rata, tokom okupacije i posle oslobođenja, a sada se posvetio anegdotama svojih sugrađana. Prema rečima istoričara Zorana Tošića, kada bi svi voleli svoj zavičaj kao što Dušan voli Loznicu, naša Srbija bi izgledala kao što izgleda i njegova bašta na Topčiderskom brdu, kao raznobojne beogradske ruže, lepe i bajkovite, a drčne i trnovite. Srbija bi bila zadovoljna jer je neko voli i poštuje i to oni koji u njoj žive i na to su ponosni.

– Čika Dušana i u devedesetim godinama ljubav prema Loznici uzvraća literaturom. Godinama beleži tekstove, ovoga puta su to zgode i nezgode naših Lozničana koje je na ovaj način sačuvao od zaborava. One oslikavaju jedno vreme u kome se živelo skromno i uzbudljivo – kazao je Tošić.

Recenzent knjige Bora Oljačić, nekadašnji urednik u Radio Beogradu i voditelj legendarne emisije ”Karavan”, bio je na promociji i rekao je da Gligorić nije po profesiji pisac, ali ume da odabere anegdotu koja daje portret stare Loznice i one su uvertira za dobru priču. Kako je kazao Gligorićeve anegdote su nešto što je i kod nas proslavilo dr Žaka Konfina i u svetu Antona Čehova koji su iskoristili svoju lekarsku praksu da dokumentarne anegdote pretvore u lepe, tople priče koje su ostale zapamćene i preštampavane do danas.

– Mislim da je Gligorić njihov naslednik iz lozničkog kraja. Posle spomenika u rimi i stihu o tri doba života Loznice sada dodaje i svoj prozni spomenik, anegdote koje na najbolji način govore o takozvanim običnim ljudima koji su, čas mudri, čas maštoviti, humani, ironični ili duhoviti – rekao je on.

Autor je, obraćajući se publici, istakao da je u pripremi njegova nova knjiga:

– To je rečnik starih reči. Onih koje su nekada korišćene u selu i gradu, a polako ih novi stil života potiskuje. Ima mnogo prelepih reči koje su potpuno potisnute, a u knjizi će ih biti više od četiri hiljade – kazao je autor koji je sa uživanjem slušao nastupe orkestra Vožd i dueta Aleksandra Antonić i Sanja Mavrak koji su pesmom ulepšali veče dok su članovi pozorišta KUD ”Karadžić” čitali anegdote iz Gligorićeve nove knjige.

Mesto dobrih ljudi

Dušan Gligorić je, obraćajući se publici, rekao da se potrudio da napiše ovu knjigu da se ne zaboravi nekadašnja Loznica, koja je bila ne samo najlepši grad u Srbiji nego i mesto u kome su živeli najbolji ljudi.

– Kad god sam sa nekim nepoznatim razgovarao i na pitanje odakle sam rekao iz Loznice komentar je bio – Tamo žive dobri ljudi. Ova knjiga je nastala da se ne zaboravi ono što je bilo lepo.

Svetski putnik

– Dušan potiče iz učiteljske porodice, prvi je diplomirani ekonomista u Loznici iz koje ga je život davno odveo. Bio je dugo godina rukovodilac u Viskozi, a kako je sam rekao, rukovodilac, a da nije bio član partije. U penziji je od 1989. godine, bio je i ostao svetski putnik. Najstariji je srpski aktivni pisac i glumac pozorišta ”Karadžić” – ukazao je Zoran Tošić.