Singapur važi za jednu od najuređenijih i najefikasnijih gradova-država na svetu, koja je poznata po veoma strogim propisima koji uređuju ponašanje građana u javnosti.
Jedan od najupečatljivijih i najpoznatijih primera ovakvog zakonodavstva jeste zabrana žvakaćih guma.
Iako mnogi ovu meru doživljavaju kao preterano strogu i osporavaju je, ona ima jasan cilj – očuvanje čistoće, reda i besprekornog funkcionisanja javne infrastrukture.
Zabrana je uvedena kako bi se sprečilo lepljenje žvakaćih guma po ulicama, javnim površinama i prevoznim sredstvima, čime se štedi na održavanju i čuva estetski izgled grada.
Zabrana žvakaćih guma uvedena je 1992. godine, nakon godina frustracije vlade problemima koje su žvake izazivale u javnim prostorima. Najveći okidač bilo je neodgovorno bacanje žvakaćih guma na ulice, ali i lepljenje na vrata i senzore automatskih vrata metroa, što je često izazivalo tehničke kvarove i kašnjenja vozova.
Bivši premijer zemlje, Li Kuan Ju, poznat po svojoj viziji uređene i efikasne države, nije tolerisao navike koje su narušavale javni red i čistoću.
Zakon koji je usvojen ne samo da je zabranio prodaju žvakaćih guma već i njihov uvoz u zemlju, osim u posebnim medicinskim slučajevima.
Prekršioci bi mogli biti kažnjeni novčano, pa čak i suočeni sa krivičnim gonjenjem. Zakon je godinama kontroverzan, posebno među turistima i stranim medijima, koji su ga često navodili kao primer prekomerne kontrole.
Međutim, 2004. godine zabrana je delimično ublažena nakon trgovinskog sporazuma sa SAD. U to vreme, prodaja terapeutskih žvakaćih guma, poput nikotinske žvake za odvikavanje od pušenja, bila je dozvoljena, ali samo u apotekama i uz lične podatke kupca.
Danas, Singapur i dalje zadržava stav da su stroga pravila neophodna za održavanje visokog kvaliteta života. Iako mnogi smatraju da je zabrana žvakaćih guma radikalna mera, činjenica je da su ulice Singapura gotovo besprekorno čiste – i to je uglavnom zahvaljujući zakonima poput ovih.
Međutim, ova zabrana nije bez svojih kritičara. Protivnici zakona tvrde da je mera prestroga i da ograničava lične slobode građana, posebno kada je u pitanju tako svakodnevni proizvod kao što je žvakaća guma.
Postavlja se i pitanje da li se čistoća i red mogu postići edukacijom građana, umesto represivnim merama.
Međutim, vlasti u Singapuru ostaju dosledne – za njih se uspeh ovog zakona meri praktičnim rezultatima, kao što su čiste ulice, pravilno funkcionisanje javnog prevoza i minimalni troškovi čišćenja javnih površina.