Kolonizacija Srbije (3): Strancima samo nekretnine
U Hrvatskoj se poljoprivredno i šumsko zemljište ne može prodavati državljanima drugih članica EU sledećih sedam godina. Pitanje je da li građani Evropske unije mogu slobodno kupovati poljoprivredna zemljišta i nekretnine u drugim državama članicama te zajednice.
U načelu mogu, jer je reč o pravu vezanom uz slobodu kretanja kapitala na jedinstvenom tržištu EU. Izuzetak su one zemlje koje su tokom pregovora o članstvu izborile privremeno odlaganje tog prava. Slična je situacija i sa pravom kupovine nekretnina.
Rasprodaja srpske zemljeDok Hrvatska pokušava svim dopuštenim sredstvima onemogućiti potencijalne špekulante da se ubace na tržište trgovinom poljoprivrednim zemljištem, istovremeno nikakvim merama ne pokušava ih sprečiti da u bescenje kupuju zemlju izbeglih Srba. A oni tu priliku izdašno koriste. Tako brojni mešetari krstare pustim selima Korduna i Banije u potrazi za adresama vlasnika zemlje, a kada ih pronađu sledi uveravanje da je bolje da dobiju bilo šta za svoju zapuštenu zemlju, nego da sutra na nju plaćaju razne poreze i kazne zato što je ne obrađuju. Desetine hiljada hektara već prodate zemlje potvrđuju da su prilično efikasni i uverljivi u svojoj raboti. Pogotovo kada se ima u vidu cena po kojoj kupuju tu zemlju, a koja se kreće oko 1.500 evra po hektaru. Do sada još niko nije otkrio identitet pravih kupaca u čije ime ti mešetari rade. |
Ulaskom Hrvatske u EU, građanima i firmama zagarantovana su ista prava kao i hrvatskim državljanima, uz izuzetak kupovine poljoprivrednog zemljišta u razdoblju utvrđenom tokom pregovora o članstvu. Hrvatski sabor je u martu ove godine doneo Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim se u potpunosti zabranjuje prodaja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i ono se ubuduće može davati isključivo u zakup. U spomenutom zakonu izričito se navodi i to da vlasnici poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj ne mogu biti stranci niti njihove kompanije.
To znači da hrvatski građani ne mogu strancima prodati ni ono poljoprivredno zemljište koje je u njihovom vlasništvu. Takvu će zabranu za državljane zemalja članica Evropske unije Hrvatska moći da praktikuje sledećih sedam godina, računajući od 1. jula ove godine, kada je primljena u punopravno članstvo. I to je razlog zbog kojeg je država zabranila prodaju poljoprivrednog zemljišta u svojem vlasništvu, jer se pribojavala da bi ga u vreme sedmogodišnje zabrane kupovali hrvatski državljani a kasnije, kada moratorij istekne, prodavati strancima.
Situacija sa kupovinom nekretnina potpuno je drugačija, jer je Hrvatska još od 1. februara 2009. godine potpuno liberizovala svoje tržište nekretnina prema pravnim i fizičkim licima iz EU. Tako su državljani zemalja EU, kao i pravna lica, gotovo izjednačeni sa hrvatskim državljanima u pogledu sticanja vlasništva nad nekretninama u Republici Hrvatskoj. Naime, državljani zemalja EU već nekoliko godina mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj na osnovu reciprociteta.
To znači ako građani Hrvatske mogu sticati nekretnine u njihovim matičnim državama. Kako reciprocitet postoji u gotovo svim članicama EU, tržište nekretnina u Hrvatskoj faktički je poslednjih četiri godine bilo otvoreno svim Evropljanima, izuzev na primer Česima. Zakon reciprociteta važiće do 1. februara iduće godine, a potom će se i hrvatsko tržište nekretnina i formalno sasvim liberalizovati.
Od tada Ministarstvo pravosuđa više neće proveravati osnovanost zahteva Evropljana za kupovinu nekretnina u Hrvatskoj. Mada statistički podaci pokazuju da ni dosadašnja delimična liberalizacija nije rezultirala masovnom rasprodajom hrvatskih nekretnina. Višegodišnja kriza i recesija drastično su smanjile promet nekretninama, a ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju na tome se planu, uprkos očekivanjima, gotovo ništa nije promenilo. Naime, interes Evropljana za kupovinu nekretnina u Hrvatskoj nije značajnije porastao.
