ZAGREB – Mladi hrvatski preduzetnik koji već neko vreme živi i radi u inostranstvu javio se redakciji hrvatskog portala "Index.hr"
pismom koje je postalo hit. "Vesti" prenose svojim čitaocima delove ovog pisma. "Pišem vam iz jedne velike europske zemlje u koju sam se sklonio od neučinkovite i tragično loše Domovine Hrvatske. Rođen sam u Zagrebu u tom "prokletom komunizmu", u tridesetim sam godinama i danas uspješan poduzetnik koji s Hrvatskom dijeli jedino sjećanja i roditelje. Vratiti se vjerojatno nikad neću… Živio sam u obiteljskom okruženju s visokim radnim navikama, otac obrtnik bio je uspješan pa je i majka ostavila državni posao da mu se pridruži. Uvijek smo davali manje sretnima od nas čemu nas je učio katoličko-kršćanski odgoj ali i osjećaj solidarnosti. U crkvu smo išli redovito gledajući kako se i ona mijenja s vremenom… Srednju školu sam završio sa savršenim ocjenama i odgojem, u stranke nisam išao kao ni obitelj. Ukratko reklo bi se "savršena obitelj Hrvata".
x Moglo bi se reći da su moji s velikom srećom dočekali 90-te. Obiteljski prijatelji bili su brojnih vjera i nacija i nismo ih diskriminisali. Gledali smo kako ih drugi diskriminišu i kako se moraju više dokazivati od nas samih. U srednjoj školi sam saznao da ima djece koja po imenu i prezimenu i nekim drugim obilježjima znaju ko je iz koje od tih manjina. Zašto je lakše mrziti druge nego uvažavati sve? Fakultet sam teže upisao usprkos ocjenama. Kasnije sam saznao da su se neki upisivali bez problema s lošim ocjenama. Plaćali smo studij, ali taj okus te nepravde je bolio. Faks sam završio s visokim prosjekom, rektorovom nagradom i dva rada. Mjesta za karijeru na Sveučilištu ipak nije bilo za mene. Bilo ga je za neke "savršenije od mene", uglavnom "pravije Hrvate". Počeo sam s poduzetništvom u Hrvatskoj. 
Spoznaja da odmah od početka treba imati računovođu, početni kapital i papirologiju za koju sve skupa treba raditi je bila bolna. Želim privređivati za sebe i državu ali me i u tome tjeraju da se mučim. Nije me to zaustavilo, radio sam po čitave dane i pokrenuo proizvodnju. Problemi su počeli s prvom inspekcijom. Znate onu kada netko traži "dlaku u jajetu"? Inspekcija je bila kao streljački vod, prema meni su se ponašali kao na suđenju a zamislite tražili i ručak i kave. Prva kazna. Druga inspekcija. Druga kazna… Potom greška računovođe za koju opet ide meni kazna.
x Tada sam donio odluku. Zatvoriti firmu, otvoriti vani i preseliti se. U roku od pola godine vani život mi se preporodio. Država ti pomaže, cijenjen si, posluješ bez problema. Prvu inspekciju koju sam imao najavili su mi mjesec dana ranije. Nije bilo kazne! Radim isti posao a zarađujem deset puta više. Prema nama kao strancima nema diskriminacije, živimo u društvu koje cijeni rad a ne znam ko je kakve političke afiliacije niti koga to ovdje zanima. Družim se i s Hrvatima i Srbima i Bosancima i domaćima… Gledam vijesti iz Hrvatske i ne razumijem. Čuva se obitelj od "povampirenih homoseksualaca" a mladi nemaju s čim zasnovati obitelj. Priča se o ćirilici a ne o birokraciji i porezima. Niko ne predlaže poreznu reformu za male. Među političarima nema očito nikoga ko je sam zarađivao za svoj kruh. Ovdje se budim i zaspem sretan. Obitelj mi fali, fale mi zagrebačke ulice ali sve manje. Ne idem više niti na Jadran jer sam vidio brojne druge prekrasne lokacije i zemlje u kojima sada uživam… Roditelji dolaze k meni a sa zaručnicom, uskoro suprugom, čekam i dijete. Zaručnica nije iz Hrvatske, dijete neće biti Hrvat a i ja ću uskoro dobiti novo državljanstvo…"
