Đ. Janković
DA SE NIKAD NE ZABORAVI: Odavanje počasti žrtvama nacističkog zločina

Državna komemorativna ceremonija povodom 81-godišnjice od streljanja 2.950 civila održana je u nedelju kod spomen-kosturnice u Dragincu.

Oktobra 1941. godine nemački vojnici su počinili stravičan ratni zločin ubijajući civile u ovom i više okolnih sela gornjeg Jadra. Uz državne i vojne počasti vence su položili Miodrag Kapor, državni sekretar Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, zamenik gradonačelnika Loznice Marko Vidić, predstavnici OŠ “14. oktobar” u Dragincu, Mesna zajednica Draginac, Memorijal “Draginac”, SUBNOR-a, udruženja građana, potomci draginačkih žrtava. Organizator državne ceremonije u Dragincu bio je Vladin Odbor za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije.

Zločin u Dragincu prvi je masovni zločin nad civilima i prethodio je streljanima civila u Kraljevu i Kragujevcu oktobra iste godine. Nemačka vojska je baš u ovom kraju primenila surovu naredbu o likvidaciji sto civila za jednog ubijenog, odnosno 50 za ranjenog nemačkog vojnika. Od 13. do 19. oktobra 1941. vojnici Vermahta pobili su meštane Draginca i više jadarskih sela, ubijajući žene, decu i stare. Surovost koju su nemački vojnici pokazali u oktobru 1941. zastrašujuća je i nigde kao u ovom kraju nije stradalo toliko dece gde je najmlađa žrtva imala svega tri dana. Samo u Cikotama su nemački vojnici ubili 135 dece mlađe od deset godina i 190 mlađih od 14 godina, a u Koreniti 49 dece mlađe od deset i 65 koja nisu navršila 14 leta. Od 17. do 19. oktobra pobijeno je i masakrirano 305 dece mlađe od deset godina. Najmasovnije streljanje bilo je u Dragincu gde je za četiri dana pobijeno 1.379 muškaraca, žena i dece. Pored odraslih na najzverskiji način su ubijali i decu u kolevkama pa i novorođenčad. Ubijeni seljani zatrpani su u zajedničke grobnice koje su uređene i obeležene posle rata, a svi posmrtni ostaci preneti su u zajedničku spomen-kosturnicu 1961. i susednim selima gde je streljano 2.950 nedužnih seljaka.

– U narodu su dobro poznati zločini koji su nemački okupatori počinili u Kragujevcu, Kraljevu, Šapcu i mnogim mestima u Srbiji u jesen 1941, ali se malo zna o stravičnom pokolju u selima u dolini Jadra – podsetio je Kapor.

Virus revizionizma

Prema Kaporovim rečima živimo u vremenu kad je poklič “Smrt fašizmu”, nažalost, postao ponovo aktuelan jer “zlokobniji od virusa kovida je virus revizionizma i iskrivljivanja istorije, kojim se želi od agresora i napadača napraviti žrtva, a žrtve prikazati kao krivci”.

– Fašisti su sa osmehom, pesmama i cvećem dočekani i mnogim nesrpskim gradovima Jugoslavije i okolnih zemalja. Draginac je mesto naše tuge i ponosa. Natopljen nevinom srpskom krvlju obavezuje nas da se sa tugom sećamo svih ovde pobijenih, ali i opominje da moramo biti ponosni što smo pre 81 godine bili deo antifašističkog pokreta i borci za slobodu, kao i uvek na pravoj strani istorije. Da ne dozvolimo da se istorija prekraja, da se ujedinimo, da prekinemo sa podelama – poručio je Kapor.