D. Pašić
Redovno učestvuju: Članice ekipe Srbija

Koliko su parohijani u Lincu vezani za svoje duhovno sedište, hram Svetog Oca Vasilija Ostroškog Čudotvorca, pokazali su još jednom, učešćem na 11. takmičenju u kuvanju čorbanca. Mada je učesnicima, kako su naglasili, najvažnije bilo druženje, žiri je za najukusniji čorbanac proglasio onaj koji je pripremila ekipa koja je sebe nazvala Dnevna doza čorbanca.

Ukusan miris i vidljiv dim dopirao je iz 21 kotlića, koliko se ekipa prijavilo ovog puta. Dok je u hramu služena liturgija, u porti se nije pripremao samo čorbanac, pekla se pogača, ali i prase. Od ranog jutra su Miša Milanović i Branislav Milošević zaduženi za organizaciju takmičenja dočekivali ekipe i saopštavali im propozicije, a kasnije im se našli pri ruci kako bi sve prošlo kako je planirano. Dok su se kotlići zagrevali i čorbanac polako krčkao, članovi timova su “seckali” pršute, slaninice, sira, nisu izostali ni čvarci, tako da je atmosfera u potpunosti odgovarala ovom tradicionalnom događaju. Vidno raspoloženi učesnici među kojima je bilo i predstavnika srpskih klubova iz Linca nisu krili oduševljenje. Dejan Jelić je član ekipe Srpskog kluba Vidovdan.

Bilo i drugih jela: Hleb ispod sača

– Mi smo iz kluba gotovo svake godine ovde i ovo je za nas uvek poseban događaj. Bitno je da napravimo ukusan čorbanac, ali najvažnije je što se opet sretnemo sa ljudima, pogotovo u ovo vreme kad je korona napravila još veću razdaljinu među nama. Hvala Bogu i vreme je lepo tako da zaista imamo razloga da uživamo – preneo je Dejan svoje utiske za “Vesti”.

Danica Spasenović se sa još tri prijateljice takmičila za ekipu Srbija, koja je takođe redovan učesnik ovog okupljanja u porti hrama. Ona ističe da je važno što su i deca tu.

– Nama je uvek lepo kod naše crkve i tako je i ovog puta. Zahvalni smo svešteniku Draganu na organizaciji ovakvog događaja i moje prijateljice i uvek se rado odazovemo. Velik je broj dece i kod crkve i u njoj, tako da je na neki način ovo i familijarna zabava. Nadam se da se naši ljudi i u drugim sredinama okupljaju na sličan način i želim sve da ih pozdravim širom planete – istakla je Danica.

Odmah iza podneva počelo je uzimanje “uzorka” od svake ekipe, pa je žiri u parohijskoj sali počeo da proba kvalitet jela koje je pripremano nekoliko sati.

Tri prvoplasirane ekipe sa ambasadorom Rodićem, Brankicom Janković, sveštenicima i sponzorima

U međuvremenu stigao je, među parohijanima u Lincu, uvek rado viđen gost Nebojša Rodić, ambasador Srbije u Austriji. Sa njim je došla i Brankica Janković, poverenik za zaštitu ravnopravnosti u Srbiji.

Takmičarima, ali i svima koji su učestvovali u ovom događaju zahvalio je ambasador Rodić.

Usledilo je zatim i proglašenje najbolje tri ekipe.

– Svi su pobednici kao svaki put do sada. Ovo je, kao što smo rekli, pre svega druženje pogotovo kada je ovako lepo vreme. U ime parohijske opštine hvala svima na učešću kao i sponzorima ove lepe manifestacije – istakao je protojerej stavrofor Dragan Mićić, koji je svakoj ekipi uručio zahvalnice Crkvene opštine i zatim predao reč proti Nikoli Skopljaku, koji je u ime žirija pročitao imena prve tri ekipe.

Najukusniji čorbanac je napravila ekipa Dnevna doza čorbanca u sastavu Nebojša i Tatjana Petković, Julijana i Goran Malijević. Drugo mesto zauzela je ekipa Gril, koju su činili Bostan Lelak, Tiomir Veličković i Silviju Neag. Treći su bili Petrovići (Branislav, Aleksandar i Žaklina).

Generalni sponzor takmičenja ove godine bio je Brane Branković iz Leondina, koji je i uručio predstavnicima ekipa nagrade. Medalje je ekipi predao takođe dugogodišnji pokrovitelj ove manifestacije Mirko Praštalo, zlatar iz Apatina, koji svake godine posebno doputuje sa suprugom zbog takmičenja u Linc.

Pobeda u drugom planu

I članovi srpskog kluba Mlava iz Linca takođe su redovni učesnici lepog druženja početkom oktobra u porti naše crkve. Predsednik ovog udruženja Srba Jovanović kaže da su počastvovani učešćem, pre svega jer je u pitanju nezaboravno druženje:

– Hvala Bogu da je i ovog puta odziv takmičara veliki, što još jednom govori da je ljudima najvažnije da se sretnu i to upravo kod naše crkve. Ovo je isto porodično okupljanje, još nedeljom, tako da u svemu ima simbolike. Poslužilo nas je i vreme tako da je potaman. Najmanje je bitno ko će da pobedi – kaže Jovanović.

Ekipa Opuštena varijanta

Prijateljstvo iznad svega

Opuštena varijanta se zvala ekipa koju je predvodio Zoran Kretić. Oni su bili na ovoj manifestaciji i prethodnih godina i imaju samo lepe uspomene:

– Iskreno, najvažnije je da nas ima u velikom broju i da su svi pobednici. Neko će biti proglašen za najboljeg, ali to nije i najvažnije. Jednostavno, već godinama ovde sve odiše predivnim raspoloženjem i prijateljstvom i mislim da je to ključna vrednost ove tradicionalne manifestacije. Naša ekipa ima desetak članova, neki su opravdano odsutni, ali mi koji smo ovde predstavljamo ih na pravi način – uz osmeh je istakao Zoran.

Đaci u hramu

Moleban za učenike

Dok su se učesnici u takmičenju svojski trudili da skuvaju najukusniji čorbanac, u hramu je služena redovna nedeljna liturgija koju je predvodio nadležni sveštenik, a sasluživali su protojerej Nikola Skopljak iz Velsa kao i mladi đakoni, braća Nemanja i Đorđe Mićić. Veliki broj dece u pratnji roditelja, baka i deka bio je na liturgiji posle koje je služen moleban priziva Svetog duha na učenike. I ove godine će u biblioteci hrama nedeljom od 10.00 biti časovi nastave na srpskom jeziku.

Na muci: Tročlani žiri nije lako izabrao najbolju ekipu

Težak zadatak za žiri

Učiteljica srpskog jezika Gala Dojčinović, protojerej Nikola Skopljak i Poljak Marek Huhčak nisu imali lak zadatak da izaberu najukusniji čorbanac.

– Nije bilo lako nama u žiriju, jer je valjalo probati čak 21 jelo, a nismo se poznavali između sebe – kazao je prota Skopljak.

On je ispričao i anegdotu iz Crne Gore gde je službovao:

– Jednom prilikom bio sam povodom slave u više domaćinstava i u jednom od njih zatekao starca koji je sedeo kraj šporeta. Njegova kuća me je domaćinski dočekala, nudili me i da jedem, na šta sam odgovorio da sam već sit, jer sam pre njih bio počašćen kod više svečara. Taj starac mi je tada rekao: “E, moj pope, uvek se može jesti, samo treba da počneš” – rekao je sveštenik i izazvao osmehe prisutnih.