Daj Bože brašna i drva

0

Kupuje i dve koze: Srba Stanković

Pastiru Srbi Stankoviću iz Kozjeg Dola kraj Trgovišta, koji je kao dečak dopao ropstva u okolini Krive Palanke u Makedoniji, reporteri "Vesti" uručili su nedavno stalnu mesečenu donaciju od 100 AUD, dar dobrotvorki Milenke i njene ćerke Tijane Latinčić iz Sidneja. Srba, koji posledice dečačkog ropstva oseća i kroz razne zdravstvene tegobe, te mora da koristi lekove, namerava da svoj život učini lakšim tako što će kupiti dve koze. Da ga hrane i čuvaju od bolesti.

Malo za sreću
Srba nema nikakvih primanja, ali ovo što dobije od dobrotvorki mu je dovoljno.
– Šta meni treba – komad hleba, malo sira, kao mačetu. Odmalena nisam navikao da jedem, creva se stegla, ne mogu. Ali, dobro sam kako je nekad bilo. Po šest meseci ležao sam u raznim bolnicama. Sada više ne! Pijem lekove i to redovno – poručuje Srba.

– Hvala mojim dobrotvorkama, Bog da ih blagoslovi, majka Bogorodica da im podari zdravlja i sreće. Hvala što mi pomažu da sam svoj čovek da ne zavisim od nikog. Sada sam ostao u staroj školi, sam u sobi, brat Novica stavio je potpis kod matičara i otišao za Nemačku. Ne čujemo se, javio se po prijatelju da će možda doći za Novu godinu. Zato brata željno iščekujem, a isto tako pozivam svoje dobrotvorke iz Australije, ako ih put nanesu u ove krajeve, da ne kucaju, moja vrata su uvek otvorena.
– Radostan sam što sam sve naučio da pravim sam, savete sam dobijao od starijih žena iz sela, napravio sam malo ajvara, paradajz sosa, turšije, nanizao i osušio dva niza crvenih paprika, ostavio malo krompira i pasulja za zimu. Sada sam stavio i kupus. Sva jela koja volim znam da zgotovim. Pasulj, varivo, krompir na razne načine, da ispržim, skuvam, sve… Za dva dana unapred – kaže Srba koji je trenutno okupiran nabavkom drva za zimu.
– Pomaže mi čovek iz čije šume doterujem granje, neće da mi naplati, a sve skadištim iza škole… Kad imam drva i brašna srećan sam, tu je mali televizor, tranzistor i meni ništa više ne treba. Kad hoću razgovor, odem kod komšija u selu i odmah mi je bolje – priča Srba koji se na rastanku zahvaljuje svojim dobrotvorkama:
– Znam šta je muka, sad znam šta je dobro za mene, ali i danas kad naiđem na mrave, ja ih ne gazim, nijedan živi stvor nije zaslužio da ga neko uništava. To je Božja rabota i hvala što sam živ, hvala što imam ljude koje ne poznajem, ali osećam u srcu, neznance koje volim kao najrođenije.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here