Dnevnički zapisi Siniše Ljepojevića (1): Propaganda simbol vremena

Siniša Ljepojević
0
A. Čukić
Foto: Ilustracija

Siniša Ljepojević je novinar i publicista. Objavljuje na srpskom i engleskom, a bavi se savremenom političkom istorijom. Najveći deo novinarskog rada proveo je u Novinskoj ageniciji Tanjug. Živi i radi u Beogradu i Londonu. Objavio je više knjiga, među kojima “EU protiv Evrope: uspon i pad Evropske unije”, “Knez Arsenije Karađorđević”… “Vesti” u narednim brojevima, u dogovoru sa autorom, prenose zanimljive delove iz njegove knjige “Promene, laži i strah: dnevnici savremenog sveta”.

Vreme u kojem živimo je vreme informacija i, zahvaljujući razvoju tehnologije komunikacija, nikada nije bilo toliko vesti i nikada do sada vesti nisu bile tako brzo i široko dostupne. Informacije se menjaju velikom brzinom, proizvodnja vesti je najaktivnija proizvodna grana na svetu. U toj brzini i poplavi vesti, čovek je zbunjen i vrlo brzo zaboravlja ono što se koliko juče desilo.

U stvari, veliki broj informacija je doveo do toga da čovek više i ne zna šta se stvarno dogodilo.

Ispostavilo se, nažalost, da ne živimo u vremenu vesti, nego u vremenu laži. Najveći broj informacija koje nas svakodnevno zasipaju su laži i neistine, bezočna propaganda i manipulacije. Masovne laži na svim nivoima javnog života su jedno od ključnih izvorišta savremene svetske krize.

Tehnologija obmana

Ova knjiga je pokušaj da se, kroz dnevničke beleške i svedočenja autora, ukaže na tu tehnologiju laži kako se one ne bi zaboravile i da ukaže na ambijent u kojem žive današnje generacije. U tom znaku je pravljena i selekcija događaja, onih koji najuverljivije simbolizuju današnje vreme. U najvećoj meri su to zbivanja u zapadnom delu sveta, jer je savremena kriza, pre svega, kriza Zapada koji svojom dominacijom u finansijskoj i informativnoj sferi presudno utiče na današnje vreme.

Veliki deo knjige su britanski izvori i događaji u Britaniji, zbog činjenice da je Britanija idejni predvodnik zapadnog sveta i sve što se u njoj dešava u stvari simbolizuje aktuelni trenutak Zapada. U selekciji događaja ima mnogo onih koji su novijeg datuma. Osnovni razlog je što su oni, prvo, bliži sećanju eventualnih čitalaca i, drugo, što se ništa ne menja. Sve je isto kao i pre deset ili čak dvadeset godina. Kriza dugo traje, ali se ništa ne menja.

Namera je da se ukaže na širu sliku savremenog sveta, i to na ambijent Zapada koji još uvek presudno nameće kulturu svakodnevnog života najvećem delu sveta. U delu tog ambijenta je i Srbija, ali se knjiga ne bavi Srbijom. Mnogo je važnije ukazati na okolnosti kojih je ona deo, pa bi se, i bez spominjanja njenog naziva, moglo prepoznati ono što se u njoj i oko nje dešava.

Laži i stid

Laži su, manje ili više, oduvek bile deo svakodnevnog života, ali utisak je, nikada se nije toliko lagalo i obmanjivalo kao u ovo naše vreme.

i to svuda i na svim nivoima. Retko su kao sada laži obmane, na neki način, postale osnovni društveni odnos i temelj javnog života, a zahvaljujući razvoju komunikacijske tehnologije i masovnih medija, dopiru do svih na planeti. U iskustvu većine ljudi, bilo gde na svetu, laži se uglavnom vezuju za političare, novinare i trgovce polovnim automobilima – ali sada svi lažu: lažu banke, kompanije, berze, policija, statističari, Ujedinjene nacije, meteorolozi, Svetska zdravstvena organizacija, pa do osiguravajućih društava.

Skoro da više ništa nije istina. Propaganda je postala simbol vremena.

U stvari, propagande je uvek bilo, ali u ovo vreme ona ne samo da je masovna i agresivna, nego i netalentovana.

Ovo je vreme netalentovane elite. Sa vremenom laži, došlo je i vreme bez stida. Čovek je svakodnevno suočen sa raznim oblicima nasilja, od ratova do političke korektnosti i seksualne pripadnosti. I što je najgore, siledžije i nasilnici se putem medija slave kao heroji.

Sve to stvara kulturu korupcije, korumpiranog društva u kojem se kao borci protiv korupcije javnosti nameću oni koji su najviše korumpirani. Ne sluti na dobro.

Robot “oprašta” grehe

Trideset i prvog maja 2017. u nemačkom gradu Vitenbergu, u kojem je Martin Luter 1517. godine objavio “95 teza” i započeo Reformaciju, čime je označen početak protestantizma, u jednoj evangelističkoj crkvi je postavljen robot sveštenik. Crkva mu je dala ime BlešU-2.

Robot sveštenik “razgovara” sa vernicima i “blagosilja ih”. Taj “sveštenik” ima mentalno “telo”, senzorski ekran “ruke”, “glavu s očima” i digitalnim ustima. “Sveštenik” će svim posetiocima crkve, u kojoj je Luter učio, poželeti dobrodošlicu i pitati ih da li žele blagoslov. Ako dobije potvrdan odgovor, sledi naredno pitanje: kakav blagoslov žele?

Ako vernik želi, robot – sveštenik će, dižući ruke prema nebesima, prvo izgovoriti: “Neka vas bog blagoslovi i zaštiti”, pa mu “pročitati” željeni odlomak iz Biblije. Čak će ga i odštampati.

Nije daleko trenutak kada će se, ubacivanjem novčića u robot, dobijati oproštaj od grehova. Upravo ono, posle 500 godina, zbog čega je Martin Luter digao pobunu protiv Katoličke crkve. To je verovatno najjači simbol novog vremena, simbol do koje mere je čovek postao otuđen i, istovremeno, simbol degradacije ljudskog bića i njegove vere u prirodu, u Boga.

Debeli Britanci

Skoro 900.000 Britanaca je toliko debelo da ne mogu da rade. Tačan broj se ne zna, a ovo su podaci sa formulara od 30. maja 2017. kada neko traži benefite za nezaposlene. Pojavile su se i ideje da društvo treba da povede kampanju protiv gojaznosti i debljine, kao što je pokrenulo protiv pušenja. Ali, nikako da se kaže zašto su ljudi u današnjoj Britaniji debeli. Toga nikada nije bilo u toj zemlji. Zašto? Nemaština i sirotinja guraju ljude ka nekvalitetnoj hrani.

SUTRA – Dnevnički zapisi Siniše Ljepojevića (2): Bombom na novinarku