Vesti
Milan Vlašić

U nastavku od prošle subote, pišemo o različitim nivoima svesti, različitim pogledima na ljude, događaje i stvarnost.

Tri primera

Da bih ilustrovao o čemu se radi navodim tri prilično jednostavna primera, da imate ideju šta u stvari znače različiti nivoi svesti.

Uzmimo za primer jednu knjigu. Prvi nivo svesti je da se radi o objektu u prostoru i vremenu. Na drugom, višem nivou svesti, vidimo da se radi o mnoštvu slova u knjizi. Ta slova su poređana po određenim pravilima, sekvencama odnosno rečima i rečenicama.

Dakle, na drugom nivou svesti vidimo da postoji određena veza među svim tim slovima, rečima… Na tom nam nivou još ne znači puno to što primećujemo i shvatamo.

Na trećem, najvišem nivou svesti u ovom primeru, vidimo da se radi o određenoj, sasvim konkretnoj priči.

Muzički zapis

Ako idemo malo konkretnije, zamislite da vidite neki muzički zapis. Neko, ko se ne razume u muziku na školski način, neće videti ništa osim da je napisano nešto na papiru i ništa mu neće značiti.

Osoba koja se razume u muziku, koja zna note, videviši muzički zapis znaće o čemu se radi, ali će takođe moći da čuje odsvirane note samim tim što će pročitati muzički zapis.

Treća osoba može zamisliti sebe kako na muzičkom instrumentu svira zapisano. Dakle, imamo isti predmet odnosno zapis, ali iz tri različite percepcije, rezultati razumevanje će biti bitno drugačije.

Primer saobraćajke

U narednom primeru, za nijasnu komplikovanijiem, pomenućemo saobraćajni udes. Na prvom nivou svesti zaključujemo ono šta vidimo: da su se dva automobila sudarila. Na tom nivou velika većina ljudi živi. Saobraćajka je bila događaj u prostoru i vremenu. Tu završava priča. Jedan automobil je udario u drugi.

Drugi nivo svesti bi, u konkretnom slučaju, bio sveden na odgovor na pitanje kako se nezgoda desila. Kolovoz je bio klizav, bila je noć, kiša, kočnice su bile loše i došlo je do sudara.

Na trećem, najvišem i samim tim, najređem nivou svesti imamo pitanje uzroka, zašto se nesreća desila. Ovde postajemo svesni nevidljivog, stvarnog uzroka nezgode, a to može biti nešto mnogo drugačije i kompleksnije od onoga što prva dva nivoa svesti spoznaju.

Možda se radi o želja vozača da vozi novija kola. Vozač je bila, na primer, osoba koja je imala finansijskih problema i koja je zamišljala da vozi novija kola. Ona je maštala i sebe videla u novim kolima kojima svoju decu kupi iz škole i vozi kući.

Ona je toliko to želela, zamišljala da joj se želja ostvarila da je na taj način kreirala, sa najvišeg nivoa svesti, situaciju koja će joj to omogućiti. Njen je automobil bio osiguran na više novca, na nju je naleteo drugi automobil po povratku s posla.

Dakle, ona je kreirala naizgled lošu situaciju, da bude učesnik udesa, ali je baš ta situacija dovela do toga da joj osiguranje isplati dovoljno novca da kupi novi automobil.

Značaj (dez)informacija

U poslednje vreme sam sve više pod utiskom da su mediji toliko moćni i često zloupotrebljeni da ako nešto nije bilo na vestima, kao da se nije ni desilo. Sa druge strane, ako je bilo na vestima, izgleda da više nije ni bitno da li se desilo.

Veoma je važno da shvatimo i prihvatimo da postoji više nivoa svesti, da nije onako kako se čini na prvi pogled, kako piše. Na kraju krajeva, nešto što je isuviše očigledno, često nije tačno.

Vidimo da se Sunce pomera od istoka ka zapadu, a u stvari, Zemlja se okreće oko svoje ose od zapada prema istoku. Dakle, kada ste sigurni, najsigurniji u nešto, možda ste u pravu, ali nemojte biti sigurni da li je to naniži ili najviši nivo svesti.

Možda samo vidimo knjigu kao objekat u prostoru i vremenu, ali uvažimo mogućnost da je neko istu tu knjigu pročitao i da je doživljava sa savim drugog nivoa svesti, da to suštinski razume.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here