pixabay.com
Kineski juan

Crna Gora je već u problemu. Srpski dug prema Kini je u odnosu na BDP dosta manji, ali silne milijarde tek treba da se obračunaju. Zašto se balkanske države uopšte zadužuju kod Kine?

“Veliko je pitanje kako će ga završiti. Njihov fiskalni prostor se izuzetno suzio. Udavili su sami sebe, a za sada je to auto-put za nigde.” Ovako je Rojters u leto 2018. preneo reči neimenovanog zvaničnika EU o Crnoj Gori i auto-putu Bar-Boljare, čiju izgradnju kreditira Kina, podseća Dojče vele (DW).

Tada niko nije ni pomišljao na pandemiju koja će praktično zbrisati turizam i poljuljati ekonomiju turističkih zemalja. Sa padom BDP od 15,2 odsto prošle godine, Crna Gora spada u te teško pogođene zemlje. Poređenja radi, Srbija je prema podacima Svetske banke 1999. godine nakon višemesečnog bombardovanja imala pad privrede od 9,4 odsto.

Eksplodirala je i zaduženost Crne Gore sa 76,5 na 103,3 odsto BDP tokom godinu dana. Dug prema Kini je od 2014. narastao sa nule na čak 640 miliona evra (15,3 odsto BDP). Molbe Podgorice da EU pomogne kako zemlja ne bi pala u dužničko ropstvo prema Kini za sada nemaju konkretnog odgovora iz Brisela.

Postavlja se pitanje da li će Crna Gora bankrotirati ili prepustiti deo teritorije Kini kao zamenu za vraćanje duga? O tom davanju zemlje se spekuliše mada te odredbe nema u javno dostupnoj verziji ugovora o auto-putu.

Zašto se države zadužuju kod Kine?

– Postoje evropski infrastrukturni koridori, projekti i planovi koje je pravila EU i vrlo često su zemlje Zapadnog Balkana bile zaobilažene – kaže za DW Dragana Mitrović, profesorka Fakulteta političkih nauka u Beogradu i direktorka Instituta za studije Azije.

– Baveći se svojim unutrašnjim problemima, EU je potpuno zanemarila koliko je bila potrebna pomoć ovim zemljama i koliko su saobraćajna, energetska i komunikaciona infrastruktura bitne za njih. Tek pošto su videli da je u taj prazan prostor utrčala Kina, oni su počeli, ali veoma skromno, da aktiviraju neke od kanala kojima bi mogli da daju sredstva – kaže profesorka Mitrović.

Profesor ekonomije na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) u Beogradu Goran Radosavljević, koji je bio i državni sekretar u srpskom Ministarstvu finansija, priseća se da su pregovori za Koridor 10 sa Evropskom investicionom bankom (EIB) bili veoma dugi i mučni.

– Kada je javni dug Srbije bio 27 odsto BDP, mi smo pregovarali Koridor 10 sa EIB i to je trajalo dve godine. I to je sve jako mučno, a onda dođu Kinezi i kažu – šta vam treba, koliko vam treba i kad vam treba? Fleksibilnost koju Kinezi imaju ne može da se poredi sa Evropom, to su nebo i zemlja – objašnjava Radosavljević.

Kako je u Srbiji?

Prema podacima Uprave za javni dug, Srbija trenutno ima nešto manje od 1,1 milijarde evra duga prema Kini, što je, prema računici DW, iznosilo 2,31 odsto srpskog BDP. Međutim, rebalans budžeta za 2021. predviđa јоš 2,02 milijarde evra zajma od kineskih banaka. Pritom, budžet kaže da je Srbija do 2039. preuzela barem još 1,1 milijardu evra duga prema Kini, sa različitim datumima dospeća i kamatama uglavnom između 2 i 3 odsto.

Međutim, u budžetu (još uvek) nema 3,2 milijarde evra koje je Srbija bez ikakve javne nabavke dodelila Kini za izgradnju kanalizacije i infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada, niti ima milijardi evra za izgradnju metroa u Beogradu, kao ni 165 miliona evra za budući toplovod Novi Beograd-Obrenovac.

Svi projekti idu po osnovu Sporazuma o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture između Srbije i Kine, koji je 2009. potpisao tadašnji ministar Mlađan Dinkić. Prema ovom sporazumu, kineski partner ne plaća PDV, carinu, za njega ne važi obaveza javnog nadmetanja.

2 COMMENTS

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here