Mnoge evropske zemlje, ako ne računamo one iz baltičkih zemalja, Poljsku i druge izrazito antiruske, dakle, kao što su zemlje stare Evrope – Nemačku, Francusku i Italiju – onda vidimo da one nisu spremne da idu u rat po diktatu Amerike i pokušavaju da problem reše dijalogom.
Dok Amerika plaši svet izmišljenom budućom agresijom Rusije na Ukrajinu, glavni pokretači moguće oružane eskalacije na istoku Ukrajine su Velika Britanija i SAD, koje na to podstiču i neke svoje zapadne partnere.
– Britanija otvoreno isporučuje oružje Ukrajini, što je suprotno logici i međunarodnom pravu, dok SAD aktivno tamo šalju svoje izaslanike iz tabora jastrebova, koji takođe pružaju moralnu i informacionu podršku režimu, dajući Zelenskom faktički kart blanš da sprovodi nasilne akcije – kaže ruski ekspert Aleksandar Kamkin.
Ukrajinu je „preplavilo“ naoružanje SAD i NATO-a, kao i veliki broj vojnih instruktora i savetnika zapadnih zemalja. Samo u poslednjih nekoliko dana SAD su isporučile u Ukrajinu tri partije oružja, uključujući 300 protivtenkovskih raketa „džavelin“.
Evropa pamti Jugoslaviju 1999.
Nemački kancelar Olaf Šolc i francuski predsednik Emanuel Makron polažu nadu u dijalog sa Rusijom, računaju na deeskalaciju situacije i ponovo traže rešenja u okviru Normadijskog formata, mada istovremeno upozoravaju Moskvu na posledice ukoliko Rusija napadne Ukrajinu.
Kamkin podseća da su (uz Rusiju i Ukrajinu) Nemačka i Francuska učesnice Normadijskog formata, koji je pokrenut 2014. godine sa nastojanjem da se okonča sukob na istoku Ukrajine, a koji je doveo do Minskih sporazuma. Iako bi ti sporazumi trebalo da posluže regulisanju situacije u Donbasu do toga i dalje ne dolazi pošto Kijev ne poštuje te dogovore.
Kao učesnice tog formata Nemačka i Francuska se zalažu za pregovarački proces, ali ni mnoge druge evropske želje ne žele rat na svom pragu, ističe Klimkin.
– I druge evropske zemlje pamte američke avanture i u Iraku i u Jugoslaviji 1999. godine i ne bi želele da vide novi veliki oružani sukob na svojim granicama, jer to bi to dovelo do novih talasa izbeglica i uopšte uklizavanje Evrope ka realnost Hladnog rata – kaže ekspert.
Glavni razlog što Nemačka odbija da isporuči oružje Kijevu je povezan sa politikom Berlina da ne isporučuje oružje u zone sukoba.
Dok SAD, Velika Britanija, Poljska, Estonija, Litvanija, Letonija i druge masovno isporučuju ili najavljuju isporuku oružja Ukrajini, Nemačka šalje Ukrajincima medicinsku pomoć.
– Nema jedinstva u Nemačkoj. Na primer, pre neki dan je lider opozicione Hrišćansko-demokratske unije Nemačke rekao da je pogrešno uvesti embargo na oružje Kijevu i da oružje treba da bude isporučeno. S jedne strane, ta partija je sada u opoziciji, pa može da kritikuje vladajuću koaliciju za bilo šta, ali, ipak, to je alarmantno – ocenjuje Kamkin.
Ekspert ističe da je situacija „prilično napeta“, ali ukazuje i na to da u Evropi trenutno postoje određene podele.
Glavni razlog što Nemačka odbija da isporuči oružje Kijevu je povezan sa politikom Berlina da ne isporučuje oružje u zone sukoba.
Korisni idioti
– Na primer, evroglobalisti su usmereni na evroatlantsku solidarnost, podržavaju režim Zelenskog i podržavaju eskalaciju, dok se evroskeptici, koje još možemo nazvati i suverenistima, protive američkom diktatu i pozivaju na mir – kaže Kamkin.
Prema njegovim rečima, osim Velike Britanije, Poljske, baltičkih zemalja i drugih američkih satelita koji otvoreno vode antirusku politiku, svaka druga evropska država ima svoje tačke gledišta, svoje političke grupacije koje zauzimaju jednu ili drugu poziciju, imaju antiruski ili proruski stav.
– Korisni idioti, poput Poljske, Baltičkih zemalja i Rumunije ostaće u službi SAD, ali teško da će Francuska i Nemačka ići tim putem – smatra Kamkin.
Kamkin kaže da je trenutno veoma opasno davati bilo kakve prognoze o razvoju situacije u Ukrajini.
– Ne isključujem da Kijev ima scenario koji podrazumeva vojnu operaciju i da će pokušati da sprovede neke vrste provokacija. Vrlo je moguće da će na proleće doći do nekavih manjih sukoba, ali do velikog rata, po mom mišljenju, ipak neće doći – zaključio je ekspert.
Pa spremte se , spremte.
Kad se mora – mora se.
To nikada nije ni bila zelja Evrope. Tu su pokazali da nisu toliko ludi da umiru za tudje interese. Nadali su se u Poljake i Baltike, ali i ovi su videli kakve sanse imaju.