Đ. Janković
U Banji Koviljači: Kraj spomenika kraljevima Petru Prvom i Aleksandru Karađorđeviću

U okviru programa Leto u zavičaju, koji je prvi put organizovan tokom ovogodišnjeg letnjeg školskog raspusta, boravak u Tršiću, rodnom selu Vuka Stefanovića Karadžića, okončala je i druga grupe dece iz dijaspore. Mališani iz više zemalja su se minulih dana upoznali sa lepotama ovog dela Srbije, učestvovali u raznim radionicama i potom prigodnom priredbom završili nezaboravno druženje u domovini gde su bili gosti Naučno-obrazovno kulturnog centra (NOKC) koji nosi ime reformatora srpskog pisma. Za drugu smenu je bio prijavljen 91 učesnik, ali je troje đaka odustalo zbog nepredviđenih okolnosti, pa je u Tršiću boravilo njih 88. Decu je pratilo šestoro nastavnika, po jedan iz Švajcarske, Nemačke, Velike Britanije i Francuske, a dve nastavnice su došle iz Slovenije.

Na osnovu analize boravka dece u prvoj smeni, program je unapređen uvođenjem dodatnih sadržaja, sportskih aktivnosti i folklorne radionice.

Novo prijateljstvo: Minja Vranjevac i Magdalena Todorović

Jedan od šestoro nastavnika je Vladimir Živanov, koji živi u Majncu i predaje u nemačkoj pokrajini Hesen. On je, kako kaže, dobio ”divnu priliku i čast” da ovde dođe kao pratilac dece sa tog područja.

Nastavnici: Dragana Šoškić, Milja Stević, Vida Milojković, Tamara Svrzić, Marija Praizović i Vladimir Živanov

– Još sređujemo utiske, ali prvi su da je ovo druženje fantastično organizovano, ideja je genijalna, deca su zadovoljna, imala su prilike i da se druže, a pažnju mi je naviše privuklo to da za ovih sedam dana nisam čuo da govore nijedan drugi jezik osim srpskog, što je u suštini najbitnije od svega. To su deca koja su iz Hesena, a sad od septembra pokrećemo odeljenje u Majncu i očekujemo fantastične rezultate i da proširimo našu školu na još jednu pokrajinu. Počeo sam sam sa šezdesetak đaka, a sada ih u pokrajini ima oko 500, ogroman broj odeljenja, grupa i škola i još tri koleginice. To funkcioniše fantastično zahvaljujući svima nama, Ministarstvu prosvete i konzulatu koji nas izuzetno podržava. Deci puno znači pohađanje srpske škole, druže se, uče, u okviru škole im organizujemo ogroman broj priredbi, odziv je veliki, mnogo bolji nego ranije i svake godine broj đaka je sve veći, pa se nadam da ćemo angažovati još nastavnika na tom području – priča Živanov koji je od 2015. radio kao redovni nastavnik, da bi posle kraće pauze od prošle godine postao honorarni nastavnik.

U avgustu uvedena i folklorna radionica

Jedan od učesnika programa je Miloš Prešić, koji je stigao iz Grada svetlosti. Njegova majka je rodom iz Ivanjice, a otac iz Čačka, gde provodi većinu vremena kada dođe u Srbiju. Rođen je u Francuskoj, gde oduvek živi, ali zahvaljujući roditeljima srpski odmalena govori odlično.

Svi učestvovali: Završna priredba druge smene

– Nije baš bilo teško učiti i srpski i francuski, iskreno francuski mi je bilo teže da naučim, iako sam tamo. U Parizu idem u srpsku školu od sedme godine i sada mi je bila poslednja, zbog čega mi je malo žao. Jednom sedmično sam išao u srpsku školu, a u francusku radnim danima. U Tršiću mi se baš dopalo, upoznao sam mnogo drugara, na primer ove ”Nemce” super se slažemo, svaki dan smo bili zajedno. Ovde su mi najlepši bili folklor, sportske aktivnosti i to što sam upoznao ove ljude. To su uspomene koje ću poneti odavde, ostaćemo u kontaktu. Objavljivao sam slike na društvenim mrežama, kada smo išli u manastir Tronoša mnogo mi se svidelo, postavio sam neke slike i prijatelji su mi rekli da im se sviđa priroda, voleli bi da dođu pa sam im rekao da zajedno posetimo ovaj kraj – kaže ovaj dečak.

Anđela Simeunović, ima 11 godina, živi u Sloveniji, u mestu Ankaran i došla je sa dve i po godine mlađom sestrom Tijanom. Roditelji su im iz Srbije, a Anđela je rođena u Bijeljini.

U Muzeju Vukove pismenosti: Manastir Tronoša

– Kod kuće imamo predavanja na srpskom posle redovnih časova i učitelji su prijatni, posebno Draga David. Ovde sam se osećala kao kod kuće, smeštaj je dobar, bilo mi je baš lepo, a najviše su mi se dopale radionice, folklor i drama – kaže ona.

Dvanaestogodišnja Minja Vranjevac, živi u Cirihu, gde, kaže, ima mnogo drugara, najviše Švajcaraca, ali i iz drugih država.

Kao kod kuće: Anđela i Tijana Simeunović

– Najbolja drugarica mi je iz Poljske. Sredom idem u srpsku školu i tada imam samo pre podne nastavu i to mi je lepo. Ovde mi se mnogo sviđa priroda, bilo je lepo i mnogo je čist smeštaj i hrana je mnogo lepa. Sa novim drugaricama i drugovima sam već razmenila brojeve, sledeće godine bih vrlo rado došla opet, a predložiću i drugarima da dođu. Odlično je bilo i na izletima, a vreme nam je bilo lepo tokom boravka – iznosi Minja utiske.

Družio se sa “Nemcima”: Miloš Prešić

Druga grupa dece iz Vukovog rodnog sela nosi brojne lepe uspomene, nova prijateljstva i mnogo bolji srpski jezik od onoga koji su ”doneli” ovde. Očigledno da su mladi ideju o nastavi u Tršiću dobro prihvatili, jer ne samo da složno kažu da im se ”baš svidelo” nego žele da dođu ponovo.

Besplatan boravak

Program se realizuje u tri termina za vreme školskog raspusta, a kroz njega će proći 217 učenika iz dijaspore u pratnji 17 nastavnika. U prvoj grupi je od predviđenih 29 bilo 27 učenika, dva su odustala zbog bolesti, a za treću, početkom septembra, prijavljeno je 101 dete. Ostalo je da još ta grupa dece iz dijaspore poseti Tršić i pored rečice Žeravije obogati znanje srpskog jezika, bolje upozna kulturu svog naroda i uživa u lepotama ovoga dela Srbije. Boravak učenika u ovom Centru je besplatan, a programe u potpunosti finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Izuzetni uslovi: Vladimir Živanov

Tršić je idealno mesto

Pre odlaska u Nemačku Vladimir Živanov je u Paraćinu bio nastavnik srpskog jezika i to iskustvo je uspeo da primeni u Nemačkoj, prilagođeno uzrastima i specifičnoj situaciji. Kaže da je, imajući u vidu sve zajedno, vrlo zadovoljan što je ta škola pre svega opstala, a danas ima veliki broj đaka.

– Jeste teže raditi tamo zato što ima dece raznih godišta, neka su iz mešovitih brakova, pojedini slabije, a neki odlično govore srpski, ali iskustvom uspevam nekako da sve uklopim i da dobijemo svi zajedno dobre rezultate. Može se sve to posebno kada imate dobru volju da radite s tom decom, a mi je svi imamo. Ovde u Tršiću, program je izuzetan, ima prostora za poboljšanje i rado ćemo pomoći. Sve u svemu ovo je sve uspešno, nismo imali nikakvih problema sa decom. Rado su sve ovo prihvatili, a i mi nastavnici se prvi put susrećemo ovde, ali od prvog dana funkcionišemo kao jedno telo. Ne sumnjam da će ovo iz godine u godinu da raste. biće sve više đaka iz raznih mesta. Tršić je genijalno mesto za ovo. Uslovi su odlični, prilagođeni našim ciljevima, bezbedno je, nema saobraćaja, ne moramo toliko da brinemo o deci kao da smo u urbanoj sredini, sve imamo, sve je dostupno, hrana je odlična, klima takođe. Sjajno je što je odabran Tršić – objašnjava on.

Biće sve bolje: Vladimir Đokić

Brojni sadržaji

Vladimir Đokić iz Ministarstva prosvete je u Tršiću boravio u službi nadzora ovog projekta koji se sprovodi prvi put. Prema njegovim rečima, nastava na srpskom jeziku u inostranstvu je organizovana u 13 zemalja, a zamišljeno je da se ovakav vid druženja u NOKC-u za decu koja to žele, organizuje uz nadzor nastavnika koji im predaju jezik predaka.

– Ovde su deca iz Francuske, Italije, Nemačke, Grčke, Velike Britanije, Švajcarske i Slovenije, kao i pet nastavnika koji vode određen broj svojih učenika, kao i decu drugih kolega. Ceo projekat je zamišljen tako da se njima ovde organizuju razne radionice tokom nedelju dana boravka, dramske sekcije, likovne, muzičke i folklorne. Deca u blokovima pohađaju nastavu, a realizator je Filozofski fakultet iz Niša u saradnji sa resornim ministarstvom. Profesionalni predavači predaju deci, a nastavnici iz inostranstva su neka vrsta podrške. Planirane su ukupno tri grupe, jedna je bila u julu, ovo je druga, a poslednja dolazi 3. septembra. Naravno, pošto je ovo prva godina postoje mogućnosti za poboljšanja, pre svega u tehničkom smislu. Ovo je pilot projekat, što se tiče ovakvog oblika druženja i učenja. Deca su mimo nastave imala i organizovane posete okolini, bili su u Vukovoj kući, pa su imala folklornu manifestaciju, obišli su manastir Tronošu, Banju Koviljaču i etno-selo Sunčana reka, tako da su im dani bili vrlo sadržajni – ističe Đokić.