Keba: Sahranili me u Americi!

0

Orden za Olju: Dragan Kojić Keba sa suprugom
 

– Navikao sam da se nosim sa tračevima i skandalima, odnosno da budem iznad svega toga što se priča i piše. Daleko od toga da mi je prijatno, a nije lako ni mojoj porodici, iako dobro znaju da to nije istina. Da se ne lažemo, nema mnogo pevača sa ovakvom karijerom kao što je moja i harizmom. Ali, uz to idu i tračevi. Pre nekoliko godina, dok sam bio u Americi, pročula se priča da sam umro. Možete misliti kako je bilo mojima dok im se nisam javio posle nekoliko sati. Isključio sam telefon i legao da spavam, a oni nisu znali da li sam živ! Sve ovo ostalo je manje strašno – kaže Keba.

Mnogi kažu da vašoj ženi Olji treba dati orden zbog svega što je preživela uz vas?
– Svi smo mi iskonska bića, sklona da pogreše. Ni ja nisam bezgrešan, ali svoje greške priznajem. Moja Olja je izuzetna žena i nikada nikome nisam dozvolio da se meša u moj brak. Olja i ja svoj brak uređujemo sami nezavisno od bilo kog zakona. Za mene postoji samo zakon naših duša. Moja žena nikada nije imala želju za eksponiranjem. Sve što se dešavalo između nas ostajalo je u naša četiri zida. Nikada nisam dozvolio da nas neko sasvim ogoli. Publika jeste znatiželjna, ali niko od ljudi koji vole moje pesme nikada me nije pitao šta se dešava u mojoj spavaćoj sobi.

Kako niste mogli da predvidite sebi budućnost, uz pomoć astrologije koja vam je hobi?
– Verovatno sam mogao, ali život me je toliko brzo nosio i toliko se stvari izdešavalo da nisam stigao da reagujem. Možda sam prepoznao neke znake, ali nisam bio dovoljno oprezan, možda sam nekad suviše ishitreno reagovao. Ne bih ja mnogo talasao na tu temu. Valjda je sve moralo da bude tako kako je bilo. Ne znam zašto. Da li je to možda karma, nešto iz nekog prošlog života, da li je to kazna zbog nečega ili nekoga od mojih predaka – nemam pojma. Uglavnom, ne ulazim mnogo u te stvari jer me onda zaboli glava.

 

Šta vidite kad se pogledate u ogledalo?
– Imam šta i da vidim. Gledao sam se u ogledalo i kad sam bio klinac, gledam se često i sada. Gledaju se i drugi, ali se kriju, a mene proglašavaju Narcisom. Uvek sam bio zadovoljan sobom. I kad nisam imao kintu u džepu, kad su mi bile dovoljne tri sekunde da potrošim skroman džeparac, i sada kada živim pristojno. Ako bilo koju manu da otkrijem u sebi, trudim se da je korigujem. Trudim se da se menjam i uvek volim ljude, nezavisno od toga čime se bave i koliko imaju para. Uvek sam svakoga razumeo – i onoga što se hvali i koji pati, onoga ko se naljuti, ko se napije i koji nema. Da nisam takav, ne bi ni trebalo da se rodim kao čovek već kao miš, vrabac, crv ili mrav.

 

Svakom pružim ruku

– Bio bih prebogat čovek da sam dobio samo po dinar od svakog pojavljivanja u javnosti! Ali, ne žalim se. Spreman sam i na dobro i na loše, na sve ono što život nosi. Kriza je na svim frontovima u celom svetu, a kamoli u našem poslu. Ali, neću da kukam, da se žalim, ali neću ni da se hvalim jer to nije u mojoj prirodi. Bez obzira koliko imam ili nemam, uvek sam isti. Nikad nisam maštao o basnoslovnom bogatstvu, meni je važna komunikacija sa ljudima i ljubav bližnjih. Dajem celog sebe, ali nikome ne dam da me rastrgne. A uvek sam tu da svakoga pogledam u oči i da svakome pružim ruku – kaže Keba.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here