Z. Marjanović
Dočekali da kiša stane: Revijalni deo kosidbe

Promenljivo vreme, na momente i nevreme u toku održavanja Kosidbe na Rajcu, najvećeg kosačkog nadmetanja na Balkanu, nije bilo naruku učesnicima i organizatorima ove manifestacije koja je 47. put održana na livadama planine nadomak Ljiga i kojom se od zaborava čuva sećanje na kosačke mobe.

Tradicija: Ručak na tek pokošenoj travi

Neuobičajeno hladno vreme, povremena kiša, pa i planinska magla koja je na momente u toku takmičenja bila toliko gusta da su takmičari jedva videli jedan drugoga, uticala je i na znatno manji broj posetilaca. Ni organizacija nije bila u skladu sa ugledom koji kosačko nadmetanje ima.

Pobednik Vuk Vučković

Kosidba na Rajcu je započela, po običaju, otkivanjem kose i to sa onoliko udaraca čekićem koliko godina kosidba postoji. Nastavljena je defileom učesnika, potom revijalnim košenjem u kojem je učestvovalo nekoliko desetina kosaca iz cele Srbije, ručkom na tek pokošenoj travi i izborom Draga Ivanića iz Bosanskog Petrovca za đidiju sledeće Kosidbe na Rajcu.

Glavni deo manifestacije, naravno, bilo je takmičenje najboljih kosaca iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Nadmetalo se prvo u ekipnoj konkurenciji u kojoj su najuspešniji bili domaćini iz Srbije, drugo mesto su osvojili kosci sa Kupresa, a trećeplasirana ekipa bila je sa Romanije. U pojedinačnom nadmetanju je ovog puta najuspešniji bio Vuk Vučković iz Preljine koji je za dva-tri otkosa iza sebe ostavio Marija Preljevića sa Kupresa i trećeplasiranog Mirka Kecmana iz Bosanskog Petrovca.

Soecijalna kosa: Radoš Kotlaja

Pobedniku Vuku Vučkoviću Zlatna rajačka kosa je uručena posle većanja stručnog žirija koje bespotrebno traje dugo, jer je reč o manifestaciji u čast kosaca na kojoj pobeda nije najvažnija. Neki od posmatrača i učesnika u šali rekoše da sve to pomalo liči na izbor pape.

– U mojoj porodici košenje je vekovna tradicija. Pre mene na Rajcu je pobeđivao moj stric Milan, a ja, evo, nastavljam pobedničku tradiciju. Po zanimanju sam mesar i imam svoju firmu za preradu mesa, ali uvek nađem vremena da vežbam i pripremam se za ovu manifestaciju. Kao što se vidi po meni, dobra hrana i dobar trening su doneli rezultat, ali ima tu i dosta tehnike, pa i psihička pripremljenost kosaca da se izbori za mesto najboljeg među najboljima na Balkanu – istakao je za “Vesti” Vuk Vučković.

Teško je pobediti više puta

– Kada se na jednom mestu nađu ovakvi majstori kose nije dobro obećavati da ću i sledeće godine dobiti Zlatnu kosu, ali ću učiniti sve da ponovo budem najbolji među najboljima – kaže Vuk Vučković koji je 2017. bio jedan od najmlađih pobednika.

Kotlajin otkos šest metara

Ovogodišnja Kosidba na Rajcu biće upamćena i po legendarenom koscu iz Pljevalja Radošu Kotlaji koji je nastupao u revijalnom delu kosidbe i to kosom koju je sam napravio specijalno za ovu priliku, a širina Kotlajinog otkosa bila je, verovali ili ne, čak šest metara.

Vimbldon na Rajcu

– Ono što je Vimbldon u tenisu, to je za kosce Kosidba na Rajcu. Onaj ko se ovde ne dokaže i ne pokaže umešnost u savladavanju “ljute” planinske trave, slobodno može kosu da okači o klin. A onaj ko osvoji Zlatnu kosu ponosno može da kaže da je istinski šampion – kaže Vladimir Ivanović.

Prvo nadmetanje davne 1892.

Malo je onih koji znaju, prema rečima Vladimir Ivanovića, direktora Turističke organizacije u Ljigu, da je prvo takmičenje u košenju rajačkih livada održano još 1892. godine kada se na Rajcu održavao i veliki narodni vašar.

– Nije upisano ko je bio pobednik tog prvog kosačkog nadmetanja od pre 127 godina, ali posle nekoliko godina održavanja takmičenje je zamrlo. Tek polovinom šezdesetih godina prošlog veka takmičenje na rajačkim livadama je obnovljeno i u početku su učestvovali najbolji kosci iz okolnih sela. Međutim, vremenom je takmičenje izašlo na glas i nadmašilo granice lokalnih atara, tako da je dobilo i međunarodni karakter. Do sada su na takmičenju učestvovali kosci iz Slovenije, Makedonije, Rusije i Danske. Postizali su zapažene rezultate, ali nikao nisu mogli da se nose sa koscima iz Crne Gore, Like, Banije, Korduna i svih delova Srbije. No, to ne znači da neće ponovo doći i učestvovati u ovoj jedinstvenoj svetskoj manifestaciji, ako ne u nadmetanju, a onda kao turisti – istakao je Vladimir Ivanović.