pixabay.com
Foto: Ilustracija

Pretpostavljamo da je za većinu ljudi prva asocijacija na Egipat njegova bogata istorija i mnoštvo arheoloških znamenitosti, od kojih su se neke našle i među sedam svetskih čuda starog sveta.

No, ako na proputovanju Egiptom odvojite dan za posetu npr. piramidama, tu ćete se zadržati oko sat i po vremena, i to vam vrlo verovatno neće obeležiti celo letovanje, što znači da postoji mnogo više stvari koje morate znati o ovoj zemlji.

Krenimo od početka – i to od opštih uslova za boravak u Egiptu, koji su veoma važni za svakoga ko brine o svom zdravlju i sigurnosti.

Sa kakvim predznanjem se ide u zemlju faraona

Kada se putuje u Egipat veoma je bitno dobro izabrati hotel, i zato provedite što više vremena čitajući komentare posetilaca. Za ovaj oprez će vam biti zahvalan vaš stomak, budući da se u pomenutu dve zemlju ide obično u all inclusive režiji pošto Evropljanima nije preporučljivo da jedu u restoranima „na ulici“. Razlog za to nije „prljavština“, kako misle neupućeni i oni koji gaje određene predrasude prema ovoj zemlji i kulturi, već drugi tip bakterija u vodi za piće od onog na koji smo mi navikli. Zato treba pronaći hotel u kojem se veoma vodi računa o pripremi hrane, tj. korišćenju flaširane vode.

Ako međutim, uprkos svim preduzetim predostrožnostima, ipak „zakačite“ stomačni virus, možete u obližnjoj apoteci uzeti lek Antinal koji će vrlo brzo otkloniti vaše probleme. Jedan od razloga zašto ja radije biram boravak u gradskim hotelima nego u dalekim rizortima van gradova je i taj što npr. u gradskom jezgru, u ovom slučaju Hurgade, ima mnogo više apoteka u kojima odmah možete doći do tog leka po pristupačnim cenama. U suprotnom se možete suočiti sa jednom velikom nepravdom. Mi smo, kao što je već pomenuto, odseli u Hurgadi, koja je podeljena na tri dela – na centar, Memšu i Dahar.

U potonja dva nalaze se hoteli iz ponude naših agencija. Odabrali smo Dahar koji je stariji i autentičniji, sa više zanimljivih sadržaja kao što je npr. koptska crkva, interesantna pravoslavna građevina sa slikama svetaca, ali i primesama orijentalnog stila, odnosno sa stubovima koji liče na minarete. Memša je pak noviji deo grada, namenjen turistima koji vole mermer, čistoću i komfor, i ne smeta im da zbog toga povremeno daju više novca za nešto što bi u Daharu kupili jeftinije, naravno uz nezaobilazno cenkanje. To, doduše, važi samo za one koji uopšte žele nešto da kupuju, s obzirom na činjenicu da su im hrana i piće u all inclusive smeštaju besplatni.

Odabir hotela u gradskom jezgru obično znači da će ta građevina biti manja, sa malom plažom i ne previše sadržaja, ali i sa jednom značajnom mogućnošću – da svuda idete peške ili taksijem. Jer, ako ste 10 dana zatvoreni u rizortu oko kojeg se nalazi uglavnom pustinja moglo bi da vam bude malo dosadnjikavo, da ne upotrebim neku jaču reč. Pesak je ono na šta se morate navići i ako ste u centru grada i ako ste na periferiji, zato što 94 odsto Egipta čini pustinja, i osim gradova duž plodne i zelene doline Nila, ostala mesta (pre svega letovališta) su okružena isključivo žutim peskom koji vetar konstantno nanosi na ulice.

S druge strane, blizina pustinje i nije loša stvar, uzevši u obzir da ovi gradovi imaju poprilično suvu klimu, te se verovatno za celo letovanje nećete nijednom oznojiti. Konkretno, u Hurgadi ćete retko kada imati osećaj vrućine, posebno ako ste spavalica, s obzirom na činjenicu da sunce izlazi i pre šest, ranom zorom, i da je najtoplije oko 10 ujutru, a posle postaje podnošljivije. No, isto to sunce zalazi vrlo rano – već oko šest popodne – tako da može da se dogodi da vam, zbog uvek prisutnog vetra, tokom sumraka čak i usred avgusta na plaži postane hladnjikavo. Tada se mladi povlače u svoje odaje da se doteraju za izlazak u grad, a oni koji se ne osećaju toliko živahno ostaju u hotelskim barovima da piju besplatno pivo, koktele ili viski, sa manjim procentom alkohola od onog na koji su navikli, i da gledaju TV ili kače podvodne snimke od tog dana na društvene mreže.

To kačenje je nemoguće sprovesti preko hotelskog wifi-ja koji je po običaju u Egiptu veoma slab. Zato ćete u obližnjem Vodafonu uzeti karticu sa veoma brzim internetom koja nije mnogo skupa (ja sam karticu od 3 gb platila pet evra, ali cene variraju od mesta do mesta), ili se čak u malim lokalnim radnjama cenjkati za nju, pa proći mnogo povoljnije od nas koji volimo fiksne cene. Isti je slučaj i sa svim ostalim kupovinama – na raspolaganju vam je izbor između velikih prodavnica sa fiksnim cenama i malih radnji sa trgovcima raspoloženim za spuštanje istih u nedogled.

Agencija ili sopstvena organizacija putovanja?

Mnoge srpske agencije u svojoj ponudi imaju Egipat, ali odvojićemo i deo teksta za one koji ne žele da putuju u organizaciji turističke agencije, već u svojoj režiji. Oni bi trebalo da znaju da je, ipak, još uvek, letovanje u Egiptu preko agencije najjeftinija (zbog čarter letova) i najbezbednija opcija. Ako ste pak odlučni u nameri da sami nađete let i smeštaj, ali niste sigurni kako ćete odatle realizovati izlete širom ove zemlje, tu vam može pomoći Mohamed Hatem, balkanski zet, koji fenomenalno govori srpski jezik i koji sa svojom agencijom Nur Travel zaista radi dobar posao, posebno ako vas, kao i njega, zanima istorija.

Ovo napominjem zato što desetodnevno uživanje u hotelu, ma koliko snorkling u njemu bio ispunjavajuć i hrana dobra, ipak može biti monotno. Uostalom,  kada ste već u Egiptu, šteta je ne obići Kairo i Gizu, ali i Luksor (na starogrčkom Tebu) okružen vrednim aheološkim iskopinama i očuvanim ostacima hramova među kojima je najpoznatiji onaj monumentalan posvećen kraljici Hatšepsut koja je vladala ovom zemljom u 15. veku p.n.e. Ovaj hram, osmišljen da podrži igru sunčevih zraka, svedoči o fascinantnim graditeljskim sposobnostima Egipćana, koje su vidne i u ostatku zemlje.

Još jedan od brojnih primera napredne egipatske arhitekture je hram Abu Simbel posvećen Ramzesu II, koji, osim što je uklesan unutar brda, pleni i savršenim matematičkim proračunom tadašnjih neimara pri pozicioniranju statua, koji je omogućio da na kip faraona padaju sunčevi zraci samo dva puta godišnje, na njegov rođendan i na dan njegovog krunisanja.

Ukoliko želite da iznajmite auto i da ove i brojne druge atrakcije obiđete u svojoj režiji trebaće vam mnogo sreće, pošto Egipćani uče vožnju uglavnom od svojih roditelja, koji se ne obaziru mnogo na pravila saobraćaja. Jedna od najzanimljivijih vozačkih praksi tamo je izbegavanje uključivanja migavca (valjda da se ne istroši sijalica), umesto čega vozač najčešće pokaže rukom gde će skrenuti, što manje pažljiv učesnik u saobraćaju može shvatiti i kao signal za preticanje. Zato mislim da je na ekskurzije bolje ići u agencijskoj režiji, bar ako vam je glava važnija od komfora.

Ipak, ekskurzije preko agencije umeju da budu naporne zbog povremeno nepodnošljive vrućine, ali i zato što obilazite previše mesta za jedan dan, i možda biste negde želeli da ostanete duže a negde kraće, ali na to nemate uticaj kada idete sa grupom. Opet, čak i u takvoj varijanti vredi obići najznačajnije atrakcije, a posebno muzej u Kairu.

Ako vas zanima istorija, Kairo i Luksor su prava mesta za vas, mada je poseta njima baš turistički osmišljena, i nemate mnogo vremena da usput komunicirate sa lokalcima, a iz autobusa ćete bar videti kako izgleda život tamo. I to će vas iznenaditi. Prema zvaničnoj statistici minimalna zarada je 108 evra, ali naš vodič je tvrdio da zapravo najveći broj ljudi zarađuje oko 70 evra mesečno, što se moglo videti i na malom uzorku zaposlenih u našem hotelu, sa kojima sam proćaskala o ekonomskoj situaciji. Prema pisanju arapskih medija visokoobrazovani tamo zarađuju između 170 i 560 evra, što ne zvuči tako loše ako se ima u vidu da su u ovoj zemlji osnovne potrepštine zaista jeftine, a posebno hrana i ono što je pojedinim turistima veoma bitno – cigarete koje često „švercuju“ po povratku sa letovanja. No, kada sagledate realnu situaciju na ulicama moglo bi se ustvrditi da Egipćani itekako osećaju danak državne politike štednje, te da im je standard veoma nizak.

Osim toga, u Egiptu, kojim je pre dva milenijuma upravljala jedna moćna kraljica, što je u Evropi tada bilo nezamislivo, situacija se u međuvremenu veoma promenila – sada žene moraju da nose marame i retko koja ima posao, bar prema onome što smo mi mogli da vidimo na svom putovanju. Razlike su prisutne ne samo među polovima već i među klasama. Siromašniji delovi gradova su prljavi, sa mini deponijama na trotoarima i kamilama koje razgrću to smeće, dok su bogati delovi grada nalik emiratskim blještavim metropolama.

Na ulicama Kaira se najviše voze mali Suzuki kombiji, u kojima je teško izbrojati koliko putnika ima, ali skoro uvek previše, i ono što mi znamo kao Zastave 128. Uprkos svemu, narod nekako, bar na prvi pogled, deluje ako ne zadovoljno, onda bar naviknuto na takvo stanje. Što makar nama ne bi trebalo da bude neobično.

Podvodni raj

Kada se sa ovakvih ekskurzija iz velikih gradova vratite u svoju mirnu, lepu i drečavo plavu oazu u letovalištu – ponovo ćete doživeti oduševljenje. Tamošnje boje su stvarno neopisive. Dovoljno je samo da gledate u more, a ako još i uplatite kurs ronjenja, ovo letovanje će vam zaista ostati u pamćenju. Ipak, i ako nemate novca ili vremena da učite disanje „na bocu“ (vazduha, a ne alkohola koji tamo nije iznimno očaravajuć), obavezno probajte bar snorkling na putu ka Rajskom ostrvu. Ta ekskurzija nije skupa a videćete zaista predivne ribe i još uvek fascninantno očuvane korale, što je retkost s obzirom na činjenicu da su oni svuda u svetu ugroženi. Pametnije je tamo otići u organizaciji agencija koje turiste vode u kasno jutro, kako bi se izbegla najveća vrućina i video zalazak sunca sa pramca broda.

Bilo bi dobro i da pri izboru hotela obratite pažnju na to da on na svojoj plaži tj. u svojoj vodi ima bar neki koralčić, jer se tu skupljaju ribe i to one pitome, naviknute da ih turisti, zarad fotografisanja, hrane pecivima koja im se nude za užinu u hotelu. Imajte u vidu da su ovi prelepi prizori lepi baš zato što ih niko ne dira.

Iz Egipta ne smete izneti ni školjku, a kamoli nešto značajnije što ste našli u vodi. O tome brine kontrola koja vas pretresa na aerodromu, koja ne deluje nimalo gostoljubljivo poput ostalih Egipćana. Zato pamet u glavu – ako ste došli da se lepo isplivate i da vidite istorijski značajne građevine onda je Egipat pravo mesto za vas, ali ako izazivate kavgu i ne poštujete njihove zakone budite uvereni da se nećete dobro provesti.

Autor: Daljine.rs – Marija Dukić

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here