Misterija Hazara

0

Kosari ili Hazari, narod iz Azije, plaćaće danak Vizantiji sve do 701. godine, kad je s trona zbačen Justinijan Drugi. U vazalnom odnosu prema Viznatijskom, tj. Romejskom carstvu ostaće od 945. do 318. godine. Sudariće se sa Hunima na Crnom moru. Jedan deo Kosara će im se pridružiti u grandioznom pohodu na Evropu 375. godine. Tada će Kosari stići i do Srbije. Pokrajina Kosovo je po njima dobila ime.

Osvajači i državnici
 

Mapa viševekovnih migracija Alana

Godine 448. godine savez mnogih plemena se učvršćuje krunisanjem Ele, jednog od Atilinih sinova za kosarskog kralja. U svoj najveći evropski pohod Kosari će krenuti 627. godine. Iste godine sklopiće savez sa carem Iraklijem i, zajedno sa vizantijskim trupama, učestvovaće u ratu protiv Persije. Kosari će postati stanovnici Berzilije, današnje Litvanije. Izuzetno vojno organizovani, širiće svoja naselja dalje na jug, od 624. godine. Tek od 1320. Kosari će biti podanici vojvode od Litvanije, vremenom se pretopivši u Litvance. Takođe, postaju saveznici Avara i s velikim vojnim odredima uz obećanu platu i udeo u pljački učestvovaće u avarskim panevropskim pohodima. Okupiraće Poljsku i teritorije srpskih plemena Vjatića i Radimića, u zemlji Venda, kako piše Nestor. Godine 680. pleme Kosara je na vrhuncu: kontrolišu široke teritorije između Crnog i Kaspijskog mora, i šire, na sve četiri strane sveta. Na ovoj teritoriji imaće devet pokrajinskih saveza, organizovanih u županije. Uspešna vojna na Tauridu otpočeće 683. godine; 720. godine, kad su bili na vrhuncu moći, vizantijski car Leon traži kosarsku princezu za ženu svom sinu. Od 790. do 811. oni će svoj uticaj proširiti na zapad, kako navodi Anonim, pisar na dvoru mađarskog kralja Bele. Strateški izuzetno važnu tvrđavu Sarkel ponovo će obnoviti na Donjecku, između 860. i 864. godine. Ovo izuzetno važno utvrđenje pašće u ruske ruke 965. godine, a 1224. spaliće ga i opljačkati Tatari prilikom invazije na tzv. Malu Rusiju. Pod kraljem Ivanom Vasiljevičem, Kozaci (Kosari) će obnoviti svoje domove. Kosari sa Dona i oni sa Dnjepra udružiće se u 16. veku pod zajedničkim imenom Kozaka. Godine 858. Kosari primaju hrišćanstvo. Krajem 9. veka dopustiće Ugrima, svojim vazalima, da preuzmu upravu nad Mađarskom, a 896. za kralja je, njihovom dozvolom, izabran Arpad. Nedugo zatim, izbila je pobuna, predvođena plemenom Kabara, protiv novouspostavljenog kraljevstva. Kabari, slovensko pleme sa Kavkaza, opkolilo je naselja Kosara u tom regionu. No, pobuna će biti brzo ugušena. Ovo pleme bilo je prisiljeno da se iseli i vrati u Aziju; njihova naselja preuzeli su Kosari. U Mađarskoj će se vojno-politička dominacija Kosara nastaviti sve do 948. godine.

Hazarski ratnik sa zarobljenikom

Opadanje njihove moći, rastegnute na širokom geografskom prostoru, krenuće porazom i njihovom okupacijom od strane bliskog naroda, Kozaka ili Čerkeza, sve do vremena kada će se formirati kao jedinstvena nacija. Sarmati Kerketi ili Čerkezi preci su Kozaka sa Dnjepra, kako uviđa Plinije: "Sarmati, sa vrhova Kavkaza, znani su kao Kerketi sa Kubana." Strabon piše: "Više znani kao Meoti, Kerketi." Etimologija reči Kozak (Kazah) ukazuje na plemena skitskih planinaca. Po Kazasima će njihova zemlja dobiti ime Kazahstan. U Kursku će 1282. godine biti osnovana velika kolonija Čerkeza. Njena izgradnja koordinirana je pod palicom guvernera Kanijeva. Kozaci sa Dnjepra i iz Ukrajine biće pod vlašću Rusa do 1667. godine sa širokim pravima autonomije. On će osnovati i novi Čerkesk, grad na Dnjepru. Prvi je bio izgrađen na reci Don.
U Poljskoj, u oblasti Zaporožja, broj stanovnika kozarskog porekla će se povećavati. U poljskoj istoriografiji uloga Kosara-Kozaka se proučava od 1515. godine Sigismund Prvi, držeći do njihovih vojnih usluga, dodelio im je zaporošku zemlju, sam potičući njihovo naseljavanje; bili su odani, vojnici vični ratovanju i ratnim lukavstvima. Poljski princ Dimitrije Višnjovečki 1557. godine izabran je za kozačkog atamana – velikog generala. On je, potican od Sigismunda, formirao jaku vojsku 1562. godine. Idućeg leta pregazio je Vlašku, vodeći se idejom da napadne Konstantinopolj i oslobodi ga turske vlasti. Armiju Kozaka, u službi Poljske, proširiće i izvrsno opremiti kralj Etijen, stupivši na presto 1576. godine. Takođe, dao im je zemlju i grad Trečimirov.
Kozaci će vršiti i jedan vid državne službe nalik miliciji, sličan službi Skita u antičkoj Grčkoj. Ovaj vid organizacije Kozaci će preneti u svoju prestonicu na Dnjepru. Na ovoj reci sagradiće 1572. godine treći istoimeni grad, Čerkesk-bataj, na novoj lokaciji i nešto višem terenu u odnosu na stari. Izgradnjom novog grada, njihovi sveštenici će prihvatiti celibat, koga su se odrekli nekoliko stoleća ranije. Uz dosta problema, nova crkva biće osvećena tek 1811.godine. Iako su imali pod Rusijom široku autonomiju, Kozaci će često ispoljavati veliko nezadovoljstvo; pobune će pratiti strašna razbojništva. Velika pobuna vodiće se protiv kralja Petra Velikog. Nakon pobede nad kraljem Francuske Šarlom XII kod Pltave 1709. godine, Petar će pobunu ugušiti do korena; glavni organizator zvani Mazepa i vinovnici će pobeći, stavivši se pod zaštitu Turske, na ostrvu Oleš. No, 1733. godine, otpadnicima će biti oprošteno i oni će se vratiti pod okrilje majčice Rusije, za vreme vladavine imperatorke Ane. U vojevanju protiv Turske, 1787. godine, ponovo se iskazuju kao nenadmašni borci; kao nagradu, dobiće ostrvo Taman 1790.g.

ŽMEĐUNAS:Srbi sa planine Alin
Alani (Serboi), tako su prozvani po istoimenoj planini Alin gde su se nalazile njihove glavne gradine. Masiv Alin u geografskim atlasima ima različita imena. Prema nekim autorima, smatra se granicom između Azijske Skitije i Sarmatije. Al Masudi, arapski putopisac, Alane identifikuje sa Serima, spominjući kralja Es Serbira: "U svojoj moćnoj vojsci, on ima 30.000 dobro naoružanih konjanika i to mu daje prednost nad njegovim susedima. Inače, cela njihova zemlja je dobro obrađena i naseljena. Moćniji su i od svojih komšija Kašaka. Kašaci, ne bi li nekako sačuvali svoju nezavisnost, morali su podići brojne zidine i citadele, od mora pa sve do duboko u kopno. Postoji dosta kontroverzi oko toga na kom moru oni žive; jedni vele da je to Mediteran, dok drugi zaključuju kako je reč o Pontu. Ja ću ovde samo da primetim kako njihova zemlja nije daleko od naroda Trebizonda."

 

 

Lepota varvarskog jezika

Za Amijana Marcelina, Alani su bili pripadnici skitske nacije. On je u svojim knjigama opisao njihov život, verovanja, običaje, herojska nadmetanja i kretanja, kao i dolazak Alana na Tauridu 61. godine pre Hrista. Po njemu, Neuri, Budini, Geloni, Agatirsi i Melenheleni i, uopšte, svi narodi naseljeni do reke Gang u Indiji su – Alani. Sholiast kaže: "Kako pesnik Gelan veli, njihov jezik je govor Vilka, sličan po lepoti jeziku okrutnih Sasa."

Kosarski zid

Kosare su često uznemiravala susedna plemena. Zato će oni iz predostrožnosti podići na Kavkazu dugačak odbrambeni zid, čija će se gradnja protegnuti od 531. do 579. godine.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here