EPA/Alban Bujari
Fatmir Ljimaj (prvi sleva dole), Hašim Tači (u sredini) i Sulejman Seljimi

Hašim Tači, Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići u 10 tačaka optužnice sumnjiče se za nelegalno zatvaranje i torturu najmanje 407 Srba, nelojalnih Albanaca i drugih nacija na Kosovu i severu Albanije u periodu od marta 1998. do septembra 1999. Sve tačke optužnice su vezane za 34 logora u kojima je u tom periodu ubijeno 98 ljudi.

U optužnici je navedeno da je reč o Srbima, Romima, Gorancima, Albancima lojalnim Srbiji, ali i političkim protivnicima njihovih stranaka.

Zločin u Klečki

U delu u kojima su optuženi za ubistva ključna tačka optužnice bez sumnje će biti događaji u Klečki, ali ne zbog događaja iz 1998, što je bio predmet dva sudska postupka.

Zločinima u Klečki najpre se bavilo srpsko pravosuđe, a zatim i sud pod kontrolom Euleksa.

U prvom postupku, aprila 2001, braća Mazreku, koja su priznala zločine, osuđena su na po 20 godina zatvora, ali je Vrhovni sud Srbije postupak vratio na početak. Do novog suđenja nikada nije došlo jer su 2002. godine svi pritvoreni Albanci prebačeni na Kosovo.

Klečkom se bavio i Osnovni sud u Prištini koji je 2013. godine oslobodio Fatmira Ljimaja i još devetoricu pripadnika OVK.

Upravo je Ljimaj glavna veza sa Tačijem jer mu je bio podređen u Dreničkoj grupi.

Optužnica Specijalnog suda za zločine na Kosovu logorom u Klečki se bavi isključivo za period od februara do aprila 1999.

Prema tom delu optužnice, pripadnici OVK tamo su odvodili zarobljene i otete i svakodnevno podvrgavali mučenju i maltretiranju. Oni koji nisu preminuli od batina, bili bi streljani ili ubijeni hladnim oružjem.

Druga važna tačka optužnice su događaji u Mališevu i Volujku. Na ove dve lokacije 2005. godine su pronađene masovne grobnice.

Tačiju, Veseljiju, Seljimiju i Krasnićiju se stavlja na teret događaj od 17. jula 1998. kada je pobijeno 11 zarobljenih Srba prethodno zatvorenih u podrum jedne zgrade u Mališevu.

– Tamo su već bila dvojica srpskih zatvorenika. Pripadnici OVK su ulazili u tu prostoriju i tukli i šutirali zarobljene. Oni su 19. jula 1998. izvedeni u grupama i kombijima prebačeni do obližnje lokacije gde su ih pripadnici OVK streljali – navodi se u optužnici.

Već sledećeg dana u ovo mesto je stigla druga grupa Srba koje je bila u logoru u Drenovcu. Reč je o osobama koje su se prethodno predale OVK u mestima Opteruša i Retimlje. Međutim, već posle šest-sedam dana, ovaj zatvor je ispražnjen. Nepoznati broj zarobljenih je pobijen u blizini Volujka.

Tučeni, pa streljani

– Uprkos velikom publicitetu i ponovljenim zahtevima članovima porodice su uskraćene informacije u vezi sa sudbinom onih koji su bili pritvoreni u Mališevu – navodi se u optužnici.

U kasarni OVK u Jablanici, sredinom jula 1998. pripadnici OVK su uhapsili najmanje pet osoba. Sve su bile brutalno tučene i na kraju ubijene.

Među najvećim logorima OVK bio je Lapušniku.

Prema navodima iz optužnice, u tom zatvoru se nalazilo najmanje 30 osoba koje su 26. jula 1998. usled ofanzive srpskih snaga prebacili na planinu Beriša i podelili u dve grupe.

– Jedna grupa je odvezana i puštena, a zatočenici iz druge grupe su streljani i ubijeni – stoji u optužnici.

U optužnici se taksativno navode i drugi logori širom Kosova i Metohije: Bajgora, Podujevo, Majance, Potok, Lapaštica, Zlaš, Priština, Gnjilane, Drenovac…

Trgovina organima

Značajan deo javne optužnice protiv Tačija i drugih je redukovan, pa postoji šansa da su optuženi i za trgovinu organima što je utvrdio i Dik Marti.

Za sada je izvesno da se optužnica bavi prisilnim zatvaranjem, nehumanim postupanjem, mučenjem i ubistvima u dva logora na severu Albanije.

U nekadašnjoj fabrici metala u Kukesu, približno 17. maja 1999. godine, tokom najžešćeg NATO bombardovanja SRJ, došla je jedna grupa zatvorenika koju su zatim pripadnici OVK bukvalno svakodnevno tukli i maltretirali.

Druga grupa je oteta iz Orahovca krajem juna, dakle, gotovo mesec dana po okončanju ratnih dejstava na Kosovu, najmanje četiri osobe su prebačene u logor u Kukesu i od tada im se gubi svaki trag.

U optužnici se navodi da je u kasarni OVK u mestu Cahan koje se dovodi u vezu sa Žutom kućom, između aprila i juna 1999, pritvoreno najmanje 17 osoba. Svi su bili psihički i fizički maltretirani, a za većinu se i dalje ne zna sudbina.

Zločinačko udruženje

Hašim Tači je u periodu obuhvaćenom optužnicom bio politički komesar Glavnog štaba OVK, Veselji šef obaveštajne službe, Seljimi glavni operativac, a Krasnići zamenik komandanta i portparol.

U udruženom zločinačkom poduhvatu, u optužnici su imenovani i Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sulejman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.

– Cilj tog zločinačkog udruženja bilo je “postizanje i primena potpune kontrole nad celim Kosovom sredstvima koja su uključivala nezakonito zastrašivanje, zlostavljanje, podvrgavanje nasilju i uklanjanje onih koje su smatrali protivnicima” – stoji u obrazloženju optužnice.