Lična arhiva
Više od hobija: Boško i Lazar Laćimić od malih nogu se bave aero-modeliranjem

Avio-modelarstvo, sport koji uzima, ali daleko više daje…
Traži entuzijazam, vreme, prostor, znanje, veštine i ulaganje, ali pruža nesvakidašnji i neponovljiv osećaj osvajanja nebeskog prostranstva. Srbiji godinama donosi medalje, a mnoge od njih su sijale na grudima najtrofejnije srpske trojke veterana, braće blizanaca Boška i Lazara Laćimića i njihovog druga iz detinjstva Vojislava Stojkovića. Njihova ljubav prema avio-modelarstvu koja je počela pre više od pola veka, kako tvrde, definitivno je doživotna.

– To je zaraza koja ne prolazi – pričaju za “Vesti” o “sportu otvorenog prostora”, koji im je
doneo mnogo radosti, uživanja, uspeha i neraskidivih prijateljstava.

Draga uspomena braće Laćimić

I umeće i kondicija

Boško Laćimić je, kao sedmogodišnjak, sa bratom Lazarom počeo da se bavi ovim sportom,
a “magija osmišljavanja i pravljenja avio-modela” nije ga napustila do danas.

– Kad sam davnog leta kao đak prvak sa bratom i drugarima završio kurs avio-modelarstva u školi, dobili smo “diplome”, knjige, čokolade i za nas je to bio važan događaj. Ponosili smo se što smo naučili nešto novo i što znamo ono što drugi ne znaju – seća se početaka.

Važno je, priča on, da letelica ostane na visinama što duže i da bude dobro osmišljena, odnosno konstruisana. Nekada su se materijali za pravljenje aviona dobijali, a sada su to gotovi modeli koji se sklapaju, ali tajna uspeha je u njihovom modeliranju.

– Trup, krila i rep aviona se prave od balze specijalnog tankog drveta, izuzetno laganog.
Avio-modelar sam projektuje model letelice koji je sada, kada je reč o njegovom izgledu u osnovi isti, ali je svojevrsna lična kreacija, pošto svako osmišljava kako će postaviti elisu,
ugao pod kojim će biti krila i rep, postavlja tehnički stub i još neke detalje – objašnjava koliko je kompleksan ovaj sport.

Nije nimalo lak jer iziskuje veliko tehničko znanje i veštine, ali i dobru kondiciju da bi, kako priča Boško, mogli da pratite letelicu, “to pravo malo remek-delo” čiji ste autor.

– Avio-modelar mora da zna mnogo, od toga kako obraditi drvo, kako funkcioniše elektronika, da razume fiziku, aerodinamiku. Na kraju i da dobro da trči po aerodromu za svojim avio-modelom. Mora da ima i procenu koliko dugo da trči pre nego što pusti letelicu u visine i u kom pravcu da je pusti. Ako loše lansira, ništa od uspešnog leta – nastavlja
Boško Laćimić svoju priču.

Zaljubljenici u visine

Ali vredi, jer kada se maleni avion vine u nebo, kako kaže, osećaj je neverovatan.

– Trčite aerodromom sa nadom da ste svoju letelicu osmislili tako da vas neće izneveriti, već će dugo ostati u vazduhu i ostaviti ostale iza sebe – priča Boško Laćimić.

Nezaboravna druženja

Nažalost, po pravilu, uspesi ovih sportista su slabo medijski propraćeni.

– U medijima su drugi letači, paraglajderi, padobranci i jedriličari koji su uvek atraktivni. Ali i aero-modelarstvo ima čudesnu lepotu – kaže on i otkriva nam da su savremeni dronovi, bez kojih su nezamislivi sportski i drugi prenosi, “autentična čeda” aero-modelara.

Njegov brat Lazar je bio i selektor reprezentacije koja je brala pojedinačne i ekipne uspehe u različitim kategorijama. Otkriva nam da avio-modelarstvo čine tri discipline: slobodni let u kojem je Srbija ima najviše trofeja i trenutno je evropski prvak, pa radio-komandni i kružno-komandni modeli.

– Od 1950. godine imamo evropske i svetske prvake, od juniora do seniora, pojedinačno i ekipno. Svetsko i Evropsko prvenstvo se održavaju svake druge godine. Na Evropskom
2018. u Mađarskoj, Srbija je u sveukupnom plasmanu bila prva, kao i u kategoriji “gumenjaka” F1B, druga u kategoriji “penjača”, dok joj je “slobodni let” doneo i pojedinačno i ekipno zlato – nabraja Lazar Laćimić koliko su aero-modelari doneli pojedinačnih priznanja i trofej evropskog prvaka.

Takmičenje na Zlatiboru 2012. godine

Lepota sporta je i u nezaboravnim druženjima, koja su prema njegovim rečima, prerasla u višedecenijska prijateljstva s avio-modelarima iz čitavog sveta. Priča nam kako su srpski takmičari u avio-modelarstvu, uprkos ratu i raspadu Jugoslavije ostali u kontaktu i sa kolegama iz svih bivših jugoslovenskih republika.

“Gluve” škole

– Čujemo se, razmenjujemo iskustva i posećujemo jedni druge. To su divna druženja. Dolaze nam u goste kolege iz Rusije, išli smo u Sloveniju gde su nas naši prijatelji avio-modelari vodili u panoramsko razgledanje njihove zemlje iz vazduha – pominje Lazar samo neka od lepih prijateljevanja ovog “velikog tehničkog bratstva”.

Njihov drugar iz detinjstva Vojislav Stojković je pre 27 godina osnovao Aero-klub Modelar. Godinama je držao letnje škole za osnovce, radionice u školama, često bez ikakve naknade, a sa nadom da će privući mlade da krenu put modelarstva. Imao je u tome prilično uspeha, a priseća se kako su nekad deca uživala i volela da dolaze na te radionice, u letnje kampove.

Pehari sve govore: Vojislav Stojković i Boško i Lazar Laćimić

Zato su Stojković i njegove kolege, predlagali školama da za đake besplatno drže kurseve,
da ih upoznaju sa lepotama ovog sporta.

– Umesto da sede u zatvorenom, pred televizorom ili kompjuterom, deca bi trčala za avio-modelom, što bi ih odvuklo od ulice i brojnih današnjih izazova. Ali, traženo nam je da platimo zakup prostora, a mi nismo profitabilna asocijacija, nismo komercijalizovali ništa od onoga čime se bavimo, tako bi sve u startu palo u vodu – priča kako nastavnici nisu iskoristili mogućnost podizanja tehničke kulture đaka.

Tako su avio-modelari morali da odustanu od svoje plemenite misije i sale u školama zvrje prazne, a deca se ne kreću dovoljno.

– Moglo bi da bude drugačije da ima malo volje i razumevanja – kaže Stojković.

Trenutno u ovom sportu, renome Srbije na međunarodnom planu održavaju veterani, ali avio-modelari kažu da ne gube nadu da će se nešto promeniti.

Teslinim stazama

Podsećanje na Teslu

– Bilo bi dobro da država prepozna značaj aero-modelarstva, ali drugih sportova koji uključuju tehnička znanja i veštine, kao što je “RC sejling”, radio-komandno upravljanje maketama jedrilica na mirnim vodama. Nikola Tesla je prvi to izveo na Svetskoj izložbi u Medison Skver Gardenu 1898. Međunarodna takmičenja u toj disciplini se održavaju i danas, ali je Srbija to zanemarila – upozorava Lazar Laćimić.

Srbin u Boingu

– Branko Lakić je danas jedan od vodećih konstruktora u Boingu. Njegov diplomski rad na Mašinskom fakultetu, u kojem je razmotreno originalno rešenje za elisu aviona, zapazio je strani diplomata na službi u Beogradu i ponudio mu posao u kanadskoj fabrici helikoptera. Lalić je kasnije je prešao u vodeću svetsku avio-kompaniju.

– Rasipamo dragocene kadrove u veku nezapamćenog napretka tehnike i ne motivišemo decu da se usmere na ta zanimanja – pričaju aviomodelari.

Boško i Lazar sa svojim lepotanom

Spoj veštine i znanja

Boško Laćimić kaže da je, nažalost, komercijalizacija učinila svoje, pa se uglavnom ulaže u fudbal i košarku, iako ima mnogo dece sa drugim interesovanjima, a ne samo za te favorizovane sportove.

– Avio-modelarstvo je više od sporta, sjajan spoj različitih veština i znanja i mora se naći način da se mališanima, koji nisu za fudbal ili košarku, da šansa a tehnika privlači mnoge od njih. Modelarstvo može da ih odvede u neku tehničku struku. Bez inženjera i tehničara ni jedna zemlja u svetu ne može da napreduje – kaže on.

Dobar i za treće doba

Avio-modelari ukazuju da njihov sport ima jednu veliku prednost u odnosu na ostale.

– Njim se možete baviti sve dok ste spremni da trčite. Nema ograničewa, što nije slučaj sa
drugim sportovima, gde je sportski vek takmičara ipak ograničen – pričaju oni.

1 COMMENT

  1. Најбоља ствар са моделарством, од малих ногу је упознавање са природним законима, што је непознат појам за правнике, адвокате политичаре… који нам кроје капу, свома нама који смо резултат баш природних закона.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here