Novi koncept problemi stari

0

Najstarije srpsko udruženje u Berlinu nalazi se na egzistencijalnoj prekretnici, potvrdila je 44. godišnja skupština Srpskog kulturno-sportskog udruženja (SKSU). Stanje u kasi je nula, što se ne pamti u istoriji ovog društva. Razlog nisu mutne radnje niti prekomerno trošenje novca, nego što klasične zabave već duže vreme donose gubitke.

NULA U KASI: Milan Grujić podnosi finansijski izveštaj
 

– Iako sam u ovoj kući aktivan tek nekoliko godina, uveren sam da je prošla godina bila jedna od najkritičnijih – obratio se predsednik dr Mihael Adžić.
Ako se takvim tempom nastavi, udruženje neće preživeti ni naredne dve godine, upozorio je prvi čovek SKSU, ukazujući na nužnost promena u radu i konceptu udruženja.
Pokušaj podmlađenog rukovodstva da se nešto iz osnova promeni samo je delimično uspeo. Od najavljene selidbe nema ništa jer su kirije za bilo koji pristojniji prostor u ovom trenutku nedostižne. Preostalo je da se produži ugovor u Grencaleje za narednih tri do pet godina uz temeljno renoviranje, ali bez ideje kako naći sponzore i finansijska sredstva za tako nešto.
 

Dunav-Kolo-Kolo odlazi
 

NOVI KONCEPT: Predsednik dr Mihael Adžić

Za mnoge članove najbolnije je to što odnosi unutar udruženja, koje je kao krovna organizacija okupljalo pet društava sa sopstvenim kasama (dva folklorna ansambla, ribare, žene i šahiste), nisu ni približno isti kao nekad. Iako nije bilo iznošenja prljavog veša u javnost, nekoliko godina unazad je postajalo sve upadljivije da na zabave koje organizuje jedno društvo druga ne dolaze. Taj bojkot je naročito vladao između folklornih ansambala Dunav-Kolo-Kolo i Mladost, koja su iz godine u godinu postajala jedno drugom trn u oku, o čemu je iskreno progovoreno na Skupštini.
Rezultat svega je taj da Dunav-Kolo-Kolo napušta SKSU i da je jedino zainteresovan da li i pod kojim uslovima može da koristi prostorije u Grencaleje. Boris Lončarević, predsednik i umetnički rukovodilac Dunav-Kolo-Kolo, objasnio je da njegovo društvo ima drugi plan i cilj pošto su odlučili da ne mogu da prihvate novi koncept udruženja.
– Nemojte biti tvrdoglavi. Porazgovarajte još jednom i spustite tenzije – pozvala je Zorka Mirković iz Društva žena.
– Ne razmišljajte o stolicama, pozicijama, nije važno kako se zovemo, već dajte da napravimo nešto za našu decu – apelovao je i Duško Žugaj.
Novi koncept i statut, kojim se ujedno menja i dosadašnji naziv udruženja u Srpsko-nemačka zajednica Berlin, takođe su bili predmet iscrpne diskusije. Novi koncept je možda najbolje opisala koreograf Biljana Žugaj-Dinov:
– Do sada smo bili stambena jedinica sa pet porodica. Svaka je kuvala svoj ručak i imala svoju kasu. Od sada će svaka porodica ulagati u zajedničku kasu.

 

Neophodni sponzori
Predsednik Adžić je ukratko objasnio šta podrazumeva 10 tačaka modernizacije uz slajdove na kojima je bilo teško prepoznati sadašnje prostorije, a mnogi nisu skrivali oduševljenje. On je zamolio sve prisutne da učestvuju u zajedničkom projektu. Međutim, osim nameštaja koji je poklonio Movenpik i pomoći od nekoliko hiljada evra od strane Migracionzamta ostalo je da se nađu sponzori za ostatak investicija. Bivši predsednik SKSU i privatni preduzetnik Đuro Plavšić izrazio je želju da pomogne, ali i bojazan da bi troškovi mogli da budu veći nego što se računalo.
Tako su stvari vraćene na početak i na pitanje kako u ovom trenutku dostići magičnu brojku od 200 članova, koliko je minimalno potrebno da se podmire egzistencijalni troškovi. Najsvetlija tačka u priči oko najstarijeg srpskog udruženja jeste to što oni ne žele da odustanu i to što ova kuća još poseduje čestitu domaćinsku atmosferu.

 

Simbolična članarina
Planom rada za 2015. predviđeno je da se uz tradicionalne manifestacije organizuje prvi srpski bal u Berlinu po uzoru na Beč, da se intenzivira rad na tome da zajednica postane dobrotvorna, da se ojača saradnja sa Kancelarijom za dijasporu, crkvom, Dopunskom školom i drugim organizacijama, da se poveća broj članova u svim sekcijama. Izglasano je da mesečna članarina iznosi šest evra za pojedinca, 10 za dvoje i 14 evra za troje članova porodica starijih od 18 godina, a za penzionere, studente, nezaposlene planirano je 20 odsto popusta. Već ove simbolične brojke dovoljno govore koliko je teško isplivati iz meseca u mesec, ako su samo redovni troškovi 2.500 evra, što na godišnjem nivou iznosi oko 30.000 evra.

 

 

 

Ukorak s vremenom
Gošća na Skupštini Danijela je zamerila da se ne ide ukorak sa vremenom.
– Moja deca nemaju isti pristup otadžbini kao ja. Došla sam sa sedam godina i folklor mi je onda nešto značio, dok mojoj deci nije. Ovde ne vidim nikog od mladih ljudi, zato treba dati odrešene ruke Predsedništvu, koje želi nešto da učini, proširi sadržaje i privuče naše mlade ljude.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here