pixabay.com

Izumire simbol Srbije na čijim grudima je štit s krstom i ocilima. Opstanak orla krstaša ozbiljno je ugrožen, preti mu nestanak i uskoro bi mogao da postoji samo na državnom grbu.

Carske ptice više nema na Fruškoj gori, a od jata ovog vladara neba ostao je svega jedan par sa dva ptića na severu Banata, na tromeđi Srbije, Mađarske i Rumunije.

Nadu u opastanak orla krstaša budi vest koju smo dobili u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) da je ove godine još jedan par našao utočište u neposrednoj blizini postojećeg para. Uz to je pokrenut i međudržavni projekat Pannon Eagle Life
za očuvanje populacije ove veličanstvene ptice.

U Srbiji, na obodu Deliblatske peščare, pre tri decenije bilo je sedam parova krstaša, ali su migrirali kada je počelo pošumljavanje peščare jer je time nestala tekunica kojom se najradije hrane, a broj zečeva opao. Tada su se dva para preselila u Rumuniju, a 1996. godine jedan orao krstaš je ubijen kod sela Šumarak, pa je godinu kasnije njegova ženka negde odletela.

Orlovima krstašima, kako kaže Draženko Rajković iz DZPPS-a, ozbiljno preti izumiranje na srpskim prostorima.

– U nedavnoj objavljenoj Crvenoj knjizi ptica Srbije ova vrsta grabljivice je klasifikovana kao kritično ugrožena, što znači da postoje vrlo realni izgledi da uskoro te ptice više neće krstariti našim nebom – priča Rajković za “Vesti”.

Nadu u oporavak populacije u Srbiji i u regionu, prema njegovim rečima, budi zajednički rad ornitologa i zaštitara prirode iz Slovačke, Austrije, Češke, Mađarske i Srbije koji u okviru Pannon Eagle Life ‘ projekta sprovode niz mera za očuvanje populacije ove veličanstvene grabljivice. Rajković kaže da za spas ove vrste pre svega treba očuvati stepska i slatinska staništa u Vojvodini.

– Sadnja drveća, postavljanje veštačkih gnezda, revitalizacija staništa i redovno posmatranje predstavljaju ključ očuvanja ove vrste. Za to je neophodna međusektorska saradnja resornih vladinih tela, civilnog sektora i svih zainteresovanih – kaže Rajković.

Veterinar Atila Agošton koji učestvuje u spasavanju krstaša i kao lepu vest ističe što će ovih dana poleteti dva mladunca iz gnezda para sa severa Banata, ali i što su u zaštićenom mokrinskom rezervatu.

– U rezervatu je mladi par ptica koje će za dve godine biti polno zrele, pa ćemo na njihov naraštaj malo sačekati. Moramo da ih sačuvamo jer ova ugrožena vrsta tek sa pet godina dostiže polnu zrelost i obično imaju samo jednog do najviše tri mladunca – kaže Atila i ukazuje da je u Mađarskoj populacija krstaša stabilna, pa se očekuje da neki migriraju u Srbiju.

Pomor pesticidima

Stručnjaci kao najveću pretnju krstašima označavaju pesticide. Draženko Rajković kaže da su krstaši kao i druge grabljivice na vrhu lanca ishrane žrtve namernog i slučajnog trovanja.

– Zabranjene hemijske supstance poput karbofurana ili pesticidi koji se koriste legalno, ali na nepropisan način, progon i nestanak staništa u kojima lovi i gnezdi se glavni su činioci nestanka ove vrste iz najvećeg dela Srbije – naveo je Rajković.

Ptica nebeskog carstva

Orao krstaš bio je simbol drevnih naroda, a kasnije i monarhija. Stari Grci su ga povezivali sa vrhovnim božanstvom, za Persijance je bio simbol pobede, a u starom Rimu je predstavljao vrhovnog boga Jupitera. Za severnoameričke Indijance bio je ptica koja donosi znanje, za Kelte simbol svemoći, a u krstaškim ratovima su ih vladari nosili na štitovima.

Orao krstaš ili carski orao od davnina je u srpskom narodu smatran svetom pticom nebeskog carstva. Držali su ga za zaštitnika polja i letine, tako da je narod imao običaj da kaže da je srećno je selo koje ima gnezdo krstaša.

Najstariji pronađeni prikaz dvoglavog krstaša u Srbiji je na odeždi kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje iz 12. veka, a potom u Bogorodici Ljeviškoj u Prizrenu iz 13. veka.

Gnezdo na svetinji

Orao krstaš je dobio ime u srpskom narodu jer je za gneždenje odabirao velike hrastove na kojima se često nalazio zapis, odnosno urezan krst. Ta stabla su bila svetinja za narod.

Problem je danas, kaže veterinar Atila Agošton, što u Vojvodini nema velikih stabala u čijim krošnjama bi krstaši mogli krstaši da sviju gnezdo.