Pre osam decenija, 6. avgusta 1945. godine bačena je atomska bomba na Hirošimu, sa do tada neviđenim razarajućim dejstvom, i posledicama koje su bile nesagledive, prenosi RTV.
Od udaranog talasa je, prema procenama, neposredno poginulo oko 78.000 osoba, a prema zvaničnom zaključku japanskih vlasti četvrt veka potom, 250.000 stanovnika Hirošime umrlo je, zaključno sa 1950. godinom od posledica.
Bomba je nad Hirošimom ispuštena u 8.15 sati po lokalnom vremenu, a ukupan broj žrtava nije moguće precizno odrediti zbog brojnih smrti uzrokovanih radijacijom i decenijama kasnije.
Razornost novog oružja bila je takva da je dalji otpor Japana postao besmislen i neposredna posledica upotrebe A bombe u Hirošimi, i Nagasakiju tri dana potom, bila je kapitulacija Japana, obelodanjena 15. avgusta, a konačno potpisana 2. septembra, čime je Drugi svetski rat konačno završen.
Ma koliko moralno problematična, čega su bili savršeno svesni u Vašingtonu, upotreba A oružja, prema proceni stratega SAD, posle četiri godine strahovitog rata na Pacifiku, bila je najbrži način da se Japan prinudi na obustavu rata, kapitulaciju, preneo je Tanjug.
Tragedije Hirošime i Nagasakija, upotreba novog oružja, i to na način koji je nedvosmisleno pokazivao kakve bi bile posledice nastavka rata, prinudile su i najtvrđe zagovornike nastavka borbe u Japanu na uzmak.
Amerikanci su, uz Britance, uveliko planirali invaziju Japana u završnoj fazi rata, čemu su prethodila strahovita bombradavanja konvencionalnim naoružanjem. Posledice su recimo u Tokiju, tokom noći 9/10. marta 1945. bile teže nego u slučaju često pominjanog nemačkog Drezdena, već i zbog načina gradnje i stanovanja Japanaca, drvenih lako zapaljivih, a pritom zbijenih kuća. Procenjeno je da je tada bio približno 100.000 mrtvih. U američkim bombarderskim naletima prethodno su već uništene desetine japanskih gradova, prema pojedinim navodima njih 64.
Do jula 1945. projekat Menhetn, program razvoja atomskog naoružanja SAD, na kom je godinama rađeno, bio je zaokružen.
Specijalne verzije Boinga B-29, predviđene za upotrebu novog superoružja, smeštene su potom na ostrvo Tinian u severnom delu Marijanskog arhipelaga.
Paralelno, Potsdamskom deklaracijom 26. jula 1945. Amerikanci i Britanci, uz Kinu, pozvali su Japan na bezuslovnu predaju.
U Tokiju međutim, iako je postojala svest da je Japan pred porazom, ideja predaje bila je uglavnom nepojmljiva.
Do upotrebe A oružja došlo je uz saglasnost Britanije. Sporazum iz Kvebeka, 19. avgusta 1943. između Čerčila i Ruzvelta, podrazumevao je koordinaciju u razvoju novog atomskog superoružja.
Naređenje za upotrebu izdao je 25. jula 1945. general Tomas Hendi, načelnik štaba vojske SAD.