Vesti
Zahvalni humanim ljudima: Miloš Jovanović sa majkom Rosom i sestrom Marinom

Velika muka i nemaština naterali su Miloša Jovanovića, teško bolesnog i siromašnog ratnika sa Košara, žitelja zabitog sela Troštice kod Novog Pazara, da ponovo ovih dana zatraži pomoć dobrih ljudi. Posebno svojih saboraca i čitalaca “Vesti” koji su mu poslednjih godina najviše pomogli. Ovaj hrabri branilac Srbije u nevolji je jer nema nikakva primanja, čak ni socijalnu pomoć. Ne može da plati račune i dug za struju, ne može da kupi lekove i prehrani sebe, bolesnu majku Rosu i sestru Marinu. Zbog strahota i trauma koje je kao golobradi vojnik preživeo u bitkama na srpsko-albanskoj granici, Miloš je teški invalid, zbog metaboličkih i hormonalnih poremećaja – iako je posle povratka s Kosova imao samo 20 godina i 70 kilograma, ugojio se na čak 160 kila. Teško se kreće, ima ozbiljne probleme sa srcem i stomačnim bolestima, a da nevolja bude još veća, suočava se i s ozbiljnim psihičkim krizama.

– Svi u kući smo nesposobni za rad. Majka Rosa boluje od karcinoma dojke, a sestra Marina je imala težak prelom noge i još se oporavlja. Niko od nas troje ne može da radi, a država nam je ukinula i socijalnu pomoć od 80 evra koju sam imao. Da nije dobrih ljudi koji su nam sagradili kuću od 50 kvadrata i koji nam povremeno pošalju poneku donaciju, ne znam kako bismo uopšte preživeli. Nekoliko puta hteli su da nam isključe struju koju nemamo od čega da platimo – jada se Miloš.

Podseća i da nakon povratka sa Kosova, 18 godina nije imao zdravstvenu knjižicu, pa je svaki lekarski pregled i svaki lek, najčešće pozajmljujući se, morao da plaća.

– Nadao sam se da ću, nakon što su vojni lekari na VMA konstatovali da sam teški invalid, dobiti bar minimalnu invalidsku penziju ili neku drugu pomoć. Mislio sam da kao neko ko je krvario za ovu zemlju bar to zaslužujem. Prošle su od tada četiri godine, a od moje penzije još nema ništa, i to malo crkavice što sam dobijao, nedovoljno i za hleb, a nedavno mi je i to, ne znam zašto, obustavljeno – dodaje Miloš.

Da bi bar malo ublažili Miloševe, Rosine i Marinine muke, dobri ljudi su ovih dana porodici Jovanović ponovo pritekli u pomoć. Naš anonimni čitalac iz Beograda poslao im je 130 evra, a od jednog takođe anonimnog dobrotvora iz Nemačke dobili su 100 evra. Od humane Dijane Rakić iz Bazela u Švajcarskoj stiglo je 50 franaka, a u pomoć im je, kao mnogo puta do sada, pritekao i poznati humanitarac i naš saradnik Hido Muratović, koji je “zaboravljenom” ratniku uručio 50 evra, nekoliko džakova brašna, druge namirnice, odeću i obuću i lekove.

– Jadno je i tužno što se država ovako ponaša prema Milošu. Tolike godine nije imao besplatno lečenje, tek pod pritiskom medija omogućen mu je pregled na VMA. Nije imao ni krov nad glavom i gladovao je, a sada, kad su mu saborci i dobri ljudi iz celog sveta sagradili skromnu kuću, država ga ostavlja bez svetla i hleba. Loša je to poruka mladim ljudima – kaže Hido Muratović.

Ništa bez podrške medija: Miloš Jovanović sa majkom, sestrom i ekipom Rade Đurić

Svaka pomoć dobrodošla

Hido Muratović ističe i da su Miloš, Rosa i Marina samo nakratko zbrinuti (brzo će im nestati namirnica i lekova, a stići će i novi računi za struju), pa im je pomoć dobrih ljudi preko potrebna i narednih meseci.

– Pozivam sve Miloševe saborce i sve dobrotvore iz naše dijaspore da mu pomognemo. Svi u njegovoj kući su bolesni i puka sirotinja. Bez ozbiljnije pomoći države, koje za sada nema, dobri ljudi su mu jedina nada – poručuje poznati humanitarac.

Hvala “Vestima” i drugim medijima

– Ne znam da li bih još bio u životu da me pre pet godina nisu posetile “Vesti” koje su prve prenele priču o mojoj teškoj muci i sirotinji, a potom su stigli i drugi mediji koji su na neki način naterali Vojsku i državu da mi bar malo pomognu. Dobio sam zdravstveno osiguranje, a bio sam i na pregledima u Beogradu, hvala im beskrajno što su i dalje uz mene – priča Miloš koga je u danu kada smo ga posetili sa svojom ekipom posetila i poznata beogradska novinarka Rada Đurić sa istom željom da mu pomogne.

Miloševa slika sa Košara

Isto bi uradio

Mada se država premu njemu nekorektno ponela, Miloš kaže da bi je i ovako bolestan opet branio, jer kako ističe, državu ne čini samo trenutna vlast već narod u koji spadaju i svi oni dobri ljudi koji ga nisu zaboravili i koji mu i danas pomažu da prebrodi sve nevolje koje su ga snašle.