Jedna od vrednih i plodnih pesnikinja u rasejanju je Zorka Čordašević koja živi na relaciji Frankfurt – Bijeljina. Njene pesme su inspirisane, prevashodno, otadžbinom, rodoljubljem i rodnim zavičajem. A Drina, Semberija i Srbija su tri njena glavna sastojka u receptu za rodoljublje.
Zorka je u svom književnom opusu zdušno opevala svoj rodni Modran i vrednog seljaka u njemu, o plodnoj i pitomoj ravnici. Ovenčana je brojnim nagradama za svoju poeziju i one su joj zamajac za dalje stihovanje. Prvu nagradu je dobila daleke 1975. godine od Saveza Omladine Jugoslavije i otada nije prestala da piše i da niže nagrade, kako u domovini, tako i van njenih granica.
Zorka je završila Višu turističku školu u Beogradu i stekla zvanje ekonomiste za turizam, a zatim je svoje mesto pod kapom nebeskom, u potrazi za boljim životom, našla u Frankfurtu na Majni, gde je dočekala zasluženu penziju. Zorka, osim što je vredna pesnikinja, ona je i izuzetno vredna majka i baka, što se ogleda u njenim stihovima, ljubav prema deci i unucima, ne samo svojima, nego uopšte prema svoj deci sveta; otuda pregršt dečijih pesama
Piše rodoljubivu, ljubavnu, socijalnu, duhovnu poeziju, poeziju za decu i haiku poeziju. Zastupljena je u više svetskih antologija i zbornika. Prevođena je na nemački, engleski, japanski,ruski, rumunski, slovenački, makedonski i bugarski.

Pesnikinja peva o Kosovu, ne samo kao o geografskoj teritoriji, već kao o simbolu srpstva, korena i nacionalnog identiteta, ono je bol koji ne jenjava. Dušanovo carstvo, kosovski junaci, kao i manastiri, nas iz njenih stihova opominju i pozivaju na ujedinjenje i na nezaborav, jer su nas obavezali svojim životima i junačkim delima. Car Dušan i Car Lazar su svetionici u mraku istorije. Svaki pesnikinj stih je vapaj i opomena, a pogotovu slepa Simonida, koja je progledala, svojim pogledom nas preklinje i priziva, a Olivera Hrebeljanović opominje da na njenu sudbinu ne bacimo senku zaborava.
Posebno nas pesma ,,Besmrtnom heroju”, vraća iz daleke prošlosti u skoriju, čijoj smo i mi direktni svedoci. Pesma je posvećena hrabrom i neustrašivom pilotu Milenku Pavloviću. Zorka nije zaboravila da u svoje stihove smesti i malu i nedužnu Milicu Rakić; mesto u njenim stihovima našle su i naše svetinje: Hilandar, Žiča, Dečani… Zorka je takva, ona ne zaboravlja ništa što je srpsko svetilište i svetinja; ne zaboravlja grobove, ognjišta, ikone, rodna polja žita i grožđem bogate vinograde; ona je pesnikinja koja dotiče svačije srce prelepim stihovima koje je obukla u sonete.
Članica brojnih udruženja
Članica je Haiku udruženja Nemačke, udruženja pisaca Hesena, Sedmica Frankfurt, udruženja haiku književnika Srbije i Crne Gore, Kluba Karađorđević, Beograd, udruženja dečijih pesnika Crne Gore, Udruženja srpskih književnika Slovenije, zavičajnog udruženja Korijeni Sombor, SKR Frankfurt na Majni, Zavet Vidovdanu. Najpoznatije objavljene knjige su: Semberske suze, Rasuto stado, Čarobni orkestar, Dječak i svitac, Semberijski vijenac, Semberijski slavoluk, Zvona u daljini, Breze u zavičaju, Staza predaka, Srna u rosi, Kosovo, rano moja.


















