Procesuiranje ratnih zločina na Kosovu (4): Užas u jami Volujak

0

Žrtve iz Opteruše: Masovna grobnica Volujak
 

Ta jama je slična onima po Hercegovini. Kada smo stigli na njeno dno, zatekli smo neke mlade ljude, strance, gotovo bezbrižne, kako traže i vade posmrtne ostatke. Pamtim jednu patiku dečaka, voda je oticala u dubinu rupe između stena, bili smo potpuno sluđeni prizorom. Sve mi je poispadalo iz džepova kad smo izašli iz jame. Marsi Pul je u ruci držala krst i pitala: "Ko je izgubio krst?"

 

Živojin Rakočević

Kostići, simbol srpske tragedije

Prva žrtva bio je Jugoslav Kostić iz Retimlja, koji je otet s radnog mesta 11. jula. Orahovačka grupa je odgovorna i za kidnapovanje svih 14 članova familije Kostić iz Retimlja, za koju mnogi smatraju da ih je zadesila najtragičnija sudbina na KiM. Nedelju dana nakon što je Jugoslav otet, na kućnom pragu je ubijen Anđelko Kostić, a svi ostali Kostići odvedeni u pravcu sela Opteruša.

– Vi ste izgubili krst, to je vaš krst, odgovorio sam praznih džepova – priča za "Vesti" Živojin Rakočević, novinar i pesnik, sećajući se dana kada je počelo traganje za posmrtnim ostacima Srba i Roma koji su ubijeni u akciji tzv. orahovačke grupe 1998. godine.

Otkrivanje masovne grobnice Volujak početkom 2005. prekinulo je nadu preživelih žena iz Opteruše koje su pripadnici OVK zarobili, a zatim odvojili od muškaraca i prosledili Međunarodnom komitetu Crvenog krsta. Među 28 posmrtnih ostataka koje su forenzirači Unmika našli na toj lokaciji, bili su i njihovi muževi. DNK analizom identifikovano je i dete, maloletni Nemanja Božanić, koji je zajedno sa ocem odveden iz kuće.

Za ubistvo ovih civila pred srpskim sudovima još niko nije osuđen, dok pred kosovskim sudovima za ratni zločin nad civilima iz Opteruše nikome nije ni suđeno.

– Ni stranci, ni Albanci ne žele da se takvim bezumnim zločinima označi početak perioda koji oni smatraju uspešnim projektom zvanim Kosovo. To je razlog "zaboravljanja" i nekažnjavanja zlikovaca jer kako opravdati "humanitarni karakter" nesreće koja u nekim svojim segmentima traje do danas – ocenjuje Rakočević.

 

Procesuiranje ratnih zločina na Kosovu:

1. Za osam ubijenih dve godine zatvora

2. Svedok pouzdan, a pravda ubijena?!

3. Ni oca, ni kuće, ni budućnosti

Napad i zauzimanje Orahovca dogodilo se godinu dana pre oružanog sukoba i napada NATO na SRJ. Taj događaj je bio prekretnica u sukobima na Kosovu i Metohiji. Sinhronizovani napad na srpske civile dogodio se 17, 18. i 19. jula 1998. u Orahovcu, potom u selima Retimlje, Opteruša, Zočište i Velikoj Hoči. U tim selima nije bilo snaga bezbednosti, ali su seljaci pokušali da se odbrane. Ubijeno je sedam, a oteto više od 110 srpskih civila. Nakon posredovanja Crvenog krsta, pušteni su žene i deca, dok se po njihovom povratku 45 civila vodilo kao nestalo.

 

Fotografije svedoče

Živojin Rakočević ustupio je redakciji "Vesti" za objavljivanje fotografije koje je napravio u jami Volujak. One do sada nisu bile objavljene.

Osim u Volujaku, još 12 posmrtnih ostataka je pronađeno u masovnoj grobnici u Mališevu. Pripadnici OVK su spalili sve srpske kuće, a crkve su uništene i opustošene.

– OVK je od Orahovca probala da napravi ratnu prestonicu i da definitivno uništi elementarne forme suživota. Osnovna poruka tog i ostalih zločina je bila: posle ovoga nećete više živeti zajedno! Za takav zločin bili su potrebni nevini civili, deca, starci i žene, bilo je potrebna svirepost koja se ne pamti i pomera granice zločina posle kojih više ništa nije isto – dodaje Rakočević.

Nakon brutalne akcije tzv. orahovačke grupe, usledila žestoka ofanziva srpskih snaga bezbednosti i Vojske Jugoslavije po svim uporištima OVK-a.
 

SUTRA- Procesuiranje ratnih zločina na Kosovu (5): Interpol ne reaguje na srpske poternice

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here