EPA
Nošenje maski u Brizbejnu

Svaka generacija na neki način prolazi kroz turbulencije, nepogode, dobre i loše faze života. Na kraju krajeva i u Bibliji lepo piše da nema ništa novo pod suncem. I nema.

Čini nam se da je ovo nešto novo, a nije. Šta je novo? Strah? Pa pitajte one koji su bili u ratu šta je strah. Neizvesnost? Neizvesnost je svima nama sa tih područja dobro poznata, gotovo da nas je pratila od rođenja. Lična neizvesnost? I nju smo osetili ako ne svi, onda ogromna većina. Ekonomska neizvesnost? Ah, pa radi te neizvesnosti smo manje-više i došli ovde, u Australiju, daleku, obećanu zemlju.

U čemu je onda razlika, zašto je ova kriza naizgled gora od svih kroz koje smo prošli? Nije gora ni po čemu, samo ovaj put mi kao narod nismo sami, sada smo svi u istoj situaciji, a nekada smo bili samo mi dok drugi nisu ni znali gde je Srbija, mešali taj pojam sa Sibirom i sa Sirijom.

Možda su se neki i radovali nedaćama kroz koje smo prolazili devedesetih. Ovoga puta o ovome pričaju svi, novine pišu kao da se takmiče ko će strašniji naslov da stavi, vesti “trešte“ sa malih ekrana.

Ponekad se pitamo šta bi oni pričali na tim vestima da nema kriza, ratova, poplava, požara… Na momente se čini da mnoge te nedaće postoje da bi se o njima pričalo, pisalo, da se sa istima ljudi plaše. Kao da je strah nešto čime se hrane svi. A možda i jeste. Baš ta spoznaja je naše najjače oružje u borbi protiv straha, protiv zla.

Ne bojte se i to će proći.

Ima jedna drevna priča kada je kuga krenula u Damask i “naišla” na karavan u pustinji.

“Gde žuriš?”, upita je vođa karavana.

“U Damask. Hoću da uzmem 1.000 života.”

Na povratku iz Damaska kuga je ponovo prošla pored istog karavana. Vođa joj reče: “Odnela si 50.000 života, a ne 1.000.”

“Ne”, odgovori Kuga. “Ja sam uzela 1.000 života, ostale je odneo strah.”

Kada znamo da je strah glavni, a verovatno i jedini neprijatelj možemo da prestanemo da se bojimo. Ostaje samo još jedno pitanje koje će biti postavljeno, a nadam se i odgovoreno u sledećoj priči.

Kralj Solomon je hteo da na neki način ponizi jednog od svojih ministara i dao mu nemoguć zadatak. Naredio je moćni kralj Solomon ministru Benaji da nađe prsten koji će moći da usreći tužnog čoveka, da rastuži srećnog čoveka, da oslobodi straha nekoga ko se plaši i da uplaši nekoga ko se ničega ne plaši.

Tražio je Benaja na sve strane dugo vremena magični prsten gotovo, bez nade da može da ga nađe. Jednog dana je došao u najsiromašniju četvrt Jerusalima. Trgovac je, kao i svi ostali do sada, bio šokiran zahtevom za takvim prstenom, ali ministrov neobičan zahtev je čuo trgovčev deda koji se pojavio iza zavese.

Bez ijedne reči, starac je uzeo zlatni prsten iz izloga i u njega je ugravirao četiri kratke reči. Kada se Benaja konačno vratio do kralja Solomona, on je okupio sve svoje ministre i sa smeškom pitao Benaju da li je našao čarobni prsten.

Svi su znali da je to bila nemoguća misija i očekivali su da će ministar doživeti poniženje. Benaja je, mirno i bez reči predao prsten kralju Solomonu koji je uzeo prsten, pogledao šta piše i u tom trenutku mu je nestao osmeh. Na prstenu je pisalo ”I ovo će proći“.

Zato: Ne bojte se, i ovo će proći!

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here