M. Ilišević
Monodrama "ja, Milutin"

Nova predstava pozorišta „Pilipenda“, uz snažnu antiratnu poruku, u subotu je oduševila brojnu publiku na premijeri u Srpskom centru Bonirig. Reč je o monodrami „ja, Milutin“, rađenoj po motivima čuvene knjige Danka Popovića „Knjiga o Milutinu“ (1985). Monodramu je režirao i izvodi Sergej Kožul.

Predstava „ja, Milutin“ je priča o srpskom seljaku, domaćinu, anonimnom vojniku (otuda i malo početno slovo u naslovu monodrame) koji se kroz istoriju borio u raznim ratovima. Spoljašnji neprijatelj se menjao, menjale su se uniforme, krajevi u kojima su vođene borbe, vrste oružja, ali je suština i tragedija malog čoveka ostala ista.

On je taj koji u ratu gubi oko, stoku, porodicu, decu, državu, snove – sve osim časti i vere u Boga. Taj mali, ali razuman šumadijski domaćin, bolje nego bilo koji kralj ili političar, razume da se država ne gradi na kostima svoje dece, niti narod koji žrtvuje „neoženjene“ može da očekuje srećnu budućnost.

Teška priča, nabijena emocijama, univerzalnost teme i minimalna scenografija, u monodrami kao najzahtevnijem pozorišnom žanru, u prvi plan su stavili maestralnu Kožulovu glumu i iskrenu, proživljenu emociju.

Kroz lik glavnog junaka, Sergej Kožul na scenu zapravo izvodi mnoštvo likova, vešto prelazeći iz jednog u drugi; pred očima publike ređaju se srpske majke, supruge, komšije, nezreli mladići, deca u snegovima Albanije, živi leševi u tuđim poderanim šinjelima, mrtvi sinovi i „prekinuti“ očevi.

Ideju o muzičkom intermecu koji je Kožul odlično upotrebio u svojoj autorskoj, a sada već kultnoj, predstavi „Zadnja stanica 1 i 2“, u „Milutinu“ je podignuta na jedan viši nivo. Naime, muzički bend „Boza Limunada“ aktivni je učesnik u predstavi. Paralela sa antičkim horom iz grčkih tragedija sasvim je opravdana i poželjna.

Pažljivo izabrane muzičke numere i muzičari, koji po potrebi preuzimaju različite uloge na sceni, zapravo predstavljaju narod i podsećaju da subina svakog srpskog seljaka-vojnika koji u ratu gazi preko Kajmakčalana, a u miru ore kao da nikad iz svoje njive nije makao, daleko prevazivali pojedinca i postaje značajna karika u lancu nacionalnog identiteta i trajanja.

Na sceni se odvijaju dve paralelne priče: muzičari u pozadini predstavljaju bezbrižan, svakodnevni život koji teče sa ratovima ili bez njih. Za to vreme, zajedno sa Milutinom, publika proživljava tragičnu pripovest o suštini postojanja zaboravnog naroda koji svoju istoriju uvek iznova ponavlja bez da bilo šta iz nje nauči.

Publika je iz sale izašla zadovoljna, ali i zbunjena. Na reklamnom plakatu stoji „monodrama“, a oni su upravo prisustvovali epskim scenama koje su predstavile srpsku istoriju od prvog svetskog rata do stradanja pod komunistima.

Nije na sceni bio jedan glumac u jednom liku, nego mnoštvo likova koji su zajednički preneli vrlo važnu poruku: najgori su oni neprijatelji koji govore našim jezikom i koji žrtvuju svoju decu zarad tuđih interesa. Ili, kako bi patrijarh Pavle rekao, biće nam bolje kad mi budemo bolji. Sasvim lako, mogao je ove reči na sceni da izgovori i Kožulov Milutin.

Nova „Pilipendina“ predstava nije obična monodrama, nego multimedijalni doživljaj u kome publika aktivno učestvuje svojom imaginacijom. A rezultat je dobra stara Aristotelova katarza, pročišćenje koje nam je, danas možda više nego ikad, preko potrebno.

U Nestu 27. maja

Sidnejska publika će moći da gleda predstavu „ja, Milutin“ i u subotu 27. maja u Nest klubu, u Kromeru na severnim plažama.

Zatim se „Pilipenda“ nakratko seli u Melburn, kako bi ovu univerzalnu antiratnu priču podelila i sa našim sunarodnicima iz Viktorije – najpre u petak, 2. juna u Sali Chandler Comunity Centre u Kizborou, a dan kasnije u pozorištu Phoenix Theatre u Elvudu.

Predstavu će po treći put u Sidneju igrati u subotu, 10. juna, u centru Italian Forum u Lajkardu.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here