Ubijali, palili, a još uvek slobodni

0

Tog 17. marta 2004. godine više od 50.000 Albanaca, zapaljena lažnom vešću od ubistvu dečaka u reci Ibar, krenulo je na Srbe. Počeo je pogrom, strahovit talas nasilja koji će se zauvek pamti kao "Kristalna noć na Kosovu", praćena slikom razularene mase koja navija, dok čovek na krovu crkve manijački, rukama i nogama, lomi krst sa crkve Svetog Ilije u Podujevu. I pobednički ga baca na zemlju.
Reka mržnje i nasilje začas se razlila ka sredinama gde žive Srbi. Sa solitera južne strane Ibra, koji deli Kosovsku Mitrovicu, albanski snajperista je ubio Borivoja Spasojevića (53) i Janu Tučev (36). Ka Čaglavici, srpskom mestu nadomak Prištine, krenulo je više hiljada Albanaca. Sličan scenario i u Kosovu Polju, Obiliću, Uroševcu, Đakovici, Prizrenu… za dva nepuna dana Srbi su bili proterani iz gradova.
Ubijeno je 19 osoba – osam Srba i 11 Albanaca, dok se dvoje Srba još vode kao nestali. Povređene su 954 osobe, među njima 143 srpske nacionalnosti i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili s Albancima štiteći Srbe i njihovu imovinu od napada. Proterano je 4.012 Srba, etnički očišćeno šest gradova i devet sela, a porušeno je, zapaljeno ili teško oštećeno 935 srpskih kuća, kao i 35 pravoslavnih crkava i manastira, među kojima 18 spomenika kulture. Ni 10 godina kasnije za te zločine niko nije odgovaro. Deceniju kasnije, broj Srba je drastično smanjen. Na prste se broje oni koji su se posle albanskih napada, pljačke i paljevina vratili u svoje domove.

 

 

Rušili i svetinje

Do temelja su srušeni manastir Devič kod Srbice i konaci manastira Svetih Arhangela kod Prizrena. U Prizrenu su izgorele i crkve Bogorodice Ljeviške iz 14. i Svetog Đorđa iz 16. veka. Uništene su i grobnice cara Dušana u manastiru Svetog Arhangela, i Svetog Joanikija Devičkog u manastiru Devič kod Srbice. Spaljena je i Prizrenska bogoslovija, a oskrnavljeno desetine srpskih gorbalja. Nestalo je ili oštećeno više od 10.000 freski, ikona, odeždi i drugih crkvenih relikvija.

 

MEDIJI DO DANAŠNjIH DANA ĆUTALI O POZADINI ZLOČINA PRE DECENIJU

Lažni povod za
pogrom Srba

Vest o navodnom napadu na abansku decu pored Ibra u dramatičnom tonu preneli svi kosovski mediji, posle čega se krenulo u rušilački pohod

Sve je počelo s vešću. Razornom vešću, koja je iznedrila pogrom. Ni za vest, ni za pogrom niko nije odgovarao. Ne uzimajući u obzir činjenice kosovske televizijske stanice objavile su vest – nevina albanska deca udavila su se u hladnoj reci Ibar bežeći od Srba koji su jurili sa psom. Kukavički, brutalan i etnički motivisan zločin, zaključili su očas posla. Dok su predsatvnici Unmika vapili da nema aposlutno nikakve potvrede za takvu tvrdnju, Radio televizija Kosova je dizala je prašinu.
Ubrzo se u program uključio reporter RTK sa terena. Razgovaro je sa jedinim od preživelih dečaka, Fitimom Veslijem.
– Da, neki moji rođaci i moji prijatelji smo šetali i otišli smo blizu reke, kada su neki Srbi sa psom psovali iz kuće. Gledali smo ih, ja ih mogu identifikovati ako ih vidim, a znam njihovu kuću. Mi smo pokušali da pobegnemo, ali nismo mogli jer smo bili blizu reke – pričao je Fitim.
Dečak nikada nije rekao – jurili su nas Srbi i pas. Radio televizija Kosova je bila ta koja je odlučila da priču kvalifikuje na način na koji su oni uradili i pogrešno protumači izjavu deteta. To je jedan od zaključaka izveštaja Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju iz 2004. godine o ulozi medija u martovskom pogromu.
– Da nije bilo neodgovornog i senzacionalističkog izveštavanja kosovskih medija, događaji su mogli krenuti drugim tokom i ne bi dostigli toliki intenzitet i taj nivo brutalnosti – ocenio je zvaničnik Oebsa zadužen za slobodu medija Mikloš Harasti.
RTK je nastavio da raspiruje tenzije. Odmah nakon intervjua sa detetom u studiju je napravljen razgovor sa Halitom Beranijem, aktivistom regionalnog Odbora za ljudska prava i slobode u Kosovskoj Mitrovici. U to vreme, Beranija mnoge međunarodne i lokalne institucije smatraju kontroverznim, on je pozvan da svedoči u procesu protiv Slobodana Miloševića u Hagu i tako ga neki smatraju kredibilnim izvorom.
– Gospodine Berani, kakve informacije uraditi imate o ovom slučaju? – upitao je voditelj RTK.
– Danas oko 16 sati u sela Čabra u opštini Zubin Potok, dok se šestoro dece igralo iz gore pomenutog sela, grupa srpskih bandita napala je ovu decu. Srpski banditi su imali psa, psovali su njihove albanske majke i prisilili albansku dece da pobegnu…
– Kakva će biti rekacija Odbora povodom ovog tragičnog događaja?
– Mi smo navikli na te srpske bandite.
Beranijeve tvrdnje (koji nije bio očevidac samog incidenta, a u emisiju je pozvan kao "veštak") novinar RTK nije osporio, zaključuje Oebs.
– Neosporavanje Beranijevih tvrdnji i način na koji je novinar kvalifikovao incident navode na zaključak da je incident bio nesumnjivo najzlokobnijeg mogućeg karaktera – ocenjuje ta misija.

J. L. PETKOVIĆ

 

 

 

 

Ko je Halit Berani?

Ime Halita Beranija utkano je u mnoge događaje koje definišu sudbinu Srba na Kosovu. Mnogo puta je dizao prašinu svojim lažnim izveštajima i izjavama. Prema pisanju "Vol strit džurnala", Berani, "bivši glumac sa bradom Karla Marksa" tvrdio je da čuo od meštana blizu Trepče da kamioni ulaze puni, a da izlaze prazni, i da se oseća čudan miris.
On je sugerisao da su rudnici postali mesto za bacanje tela što je preneo i Dojče vele. Na svedočenju protiv Miloševića, 2002. godine, Berani je između ostalog tvrdio da ima snimke o trovanju dece u školama, odnosno da se pušta gas, koji na nacionalnoj osnovi truje albansku decu. A prvi se oglasio i posle hapšenja Olivera Ivanovića i optužio ga da je učestvovao u ratnim zločinima aprila 1999. i ubistvima 2000. godine.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here