Z. Marjanović
MORALI U OSAONICU: Bogdan i Kristina Luković

Životnim pričama o neveselim sudbinama, starih i novih, u Srbiji nikad kraja. Svaki dan i svaki novi broj “Vesti” je još jedan u nizu pokušaja da pomognemo ljudima kojima sudbina nije bila naklonjena. Neke od tih priča imaju srećan završetak, a druge srećan kraj iščekuju, kakav je slučaj Bogdana Lukovića i njegove desetogodišnje ćerke Kristine iz Ivanjice. Njima je prethodnih dana uručena donacija u iznosu od 200 evra, dar anonimnog donatora iz Bad Homburga na čemu se Bogdan beskrajno zahvaljuje.

– Mala penzija jednostavno nije dovoljna da Kristina i ja imamo za najosnovnije. Zato su ovih 200 evra za nas preveliki. Hvala tom divnom čoveku ko god da je, jer nam njegova pomoć neopisivo mnogo znači, a posebno sada od kako smo bez pravog krova nad glavom – rekao je u dahu Bogdan Luković.

Ukratko, za one koji nisu upoznati sa životnim brigama Bogdana Lukovića koga u Ivanjici smatraju herojem među očevima: uoči rođenja ćerke Kristine, Bogdan Luković je oboleo od mulitple skleroze, a prognoze lekara o razvoju bolesti nisu bile dobre. Potom mu se rodila ćerka Kristina, ali odmah zatim porodicu je napustila Bogdanova supruga, iz samo njoj poznatih razloga, zbog čega je Bogdan bolestan i sam ostao da podiže ćerku.

U međuvremenu je zbog bolesti penzionisan, a o životu u podstanarskom stanu i svim drugim životnim obavezama sa penzijom od 16.000 dinara (oko 135 evra) živeo je onako kako je znao i umeo. Za dete je moralo da bude, a on je, kaže za “Vesti”, bio više gladan nego sit. Imao je Bogdan razumevanje i od stanodavaca i od komšija, ali kuća u kojoj je stanovao do maja ove godine, prodata je pa se sa detetom našao na ulici. Stvari koje je imao ostavio je kod prijatelja u kući koja je u izgradnji, a on je neko vreme boravio kod drugog prijatelja koji ih je primio. Ipak, Bogdan je kao čestit čovek shvatio kada je i gostoprimstvu kraj.

– Kako ni posle dva meseca nisam uspeo da iznajmim stan u Ivanjici, jer je sezona branja malina zbog čega su stanovi izdati radnicima, a opština nema na raspolaganju

nijedan slobodan stan, odlučio sam da sa detetom odem u rodno planinsko selo Osaonicu, udaljeno od Ivanjice 20 kilometara, gde sada živimo u oronuloj brvnari, pokrivenoj kamenim pločama i bez ikakvih uslova za život. Teško sam bolestan, lekari su daleko od sela, ali drugo rešenje nemam, a šta ćemo da radimo kada prođe školski raspust i kad Kristini počne škola, to ne znam – objašnjava za “Vesti” Bogdan Luković.

No, Bogdan i Kristina nisu sasvim sami. Uz njih su Biljana Dakić iz Subotice i grupa humanih ljudi oko nje, koja čini sve da pomogne Bogdanu, jer i sama boluje od multiple skleroze i zna sa kakvim se problemima suočava Bogdan.

– U želji da pomognem Bogdanu uputila sam pismo predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću sa molbom da svojim autoritetom pomogne rešavanju problema Bogdana i Kristine. I stvarno, a to me je veoma prijatno iznenadilo, ubrzo je iz njegovog kabineta stigao odgovor sa objašnjenjem da moj zahtev nije u skladu sa obavezama predsednika, ali da će pismo proslediti opštini Ivanjica sa molbom da učine sve da se pomogne čoveku koji je bez krova nad glavom – kaže za “Vesti” veoma agilna Biljana Dakić, koja se za pomoć Lukovićima obraćala i udruženjima naših građana u dijaspori.

Zahvalan svima

Odgovor Biljani Dakić iz kabineta predsednika istovremeno je, uz molbu da se pomogne u rešavanju problema Lukovića, prosleđen i opštini Ivanjica.

– Iz nadležnih opštinskih službi su me odmah pozvali, saslušali su me, dali su pozitivno mišljenje o meni kao ocu i mojoj teškoj situaciji i isto tako brzo zapisnik vratili lokalnoj samoupravi na dalje razmatranje. Zapravo, očekujem da se iza te “molbe”, iza koje stoji predsednik Vučić, konačno nešto pokrene i da ćemo Kristina i ja konačno imati krov nad glavom i koliko-toliko mirniji život – pojašnjava Bogdan Luković, zahvaljujući svima koji su mu do sada pomagali uz malo snebivanje što je njegov slučaj, eto, stigao i do predsednika Srbije.

Kontakt za pomoć

Svi plemeniti čitaoci “Vesti” koji mogu i žele da pomognu da Bogdan Luković i njegova ćerkica dobiju sopstveni krov nad glavom mogu stupiti sa njim u kontakt putem broja telefona: +381 64 28 48 701 i dogovoriti o načinu slanja i dostave pomoći. Novčanu pomoć iz Srbije mogu uputiti na njegov žiro-račun na broj: 200-64458280-17. Otvoren je i devizni račun u Poštanskoj štedionici na ime Bogdana Lukovića. Adresa je: Moravička 001, Ivanjica, Srbija, a broj računa IBAN: RS35200000011706615063, SWIFT: SBPORSBGXXX.