Beograd plaća Pinočeove lobiste

0

Utro put: Augusto Hoze Ramon Pinoče
 

Podaci iz Registra, govore da su srpska vlada i kompanija Tok Tok iz Velike Britanije u samom vrhu liste onih koji su najviše platili usluge agencije, čiji angažman su tražile i neke od uglednih firmi poput Diloita. Osnivač kuće Bel potinger je lord Bel od Belgravije, a nekada je radio i za britansku premijerku Margaret Tačer. Zašto je Vlada Srbije u 2013. godini sa 250.000 evra bila najveći klijent ove lobi kuće, pitanje je koje je na društvenoj mreži Tviter postavio, analitičar Vladimir Todorić, nekadašnji pravni savetnik vicepremijera Božidara Đelića.

– Poznato je da je ta firma u poslednje dve decenije zastupala mnoge autokratske i diktatorske režime, poput Pinočeovog, Šinavatrinog i režima beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka, pa ne vidim kome treba da se upisuje na takvu listu – zapitao je Todorić u izjavi za "Vesti".

On je dodao da se od te lobističke kompanije ogradio čak se i britanski premijer Dejvid Kameron, kada je putem medija izleteo tajni snimak na kojem se čuje da pričaju kako mogu da brišu i pišu po Vikipediji. Todorić je dodao da im je zbog toga Vikipedija uvela zabranu uređivanja nekih sadržaja.

 

Marketingom protiv propagande: Aleksandar Grigorijevič Lukašenko
 

Todorić je naveo da pomenuti lobisti nisu radili samo za Vladu, već i za naprednjake. On se pozvao na novinara Nikolu Tomića koji je na Tviteru objavio saznanja Balkan Insajt o vezama Bel Potinger sa SNS i Vladom Srbije. Ta saznanja, kaže Todorić, navedena su u jednom od postizbornih blogova Balkan Insajt, odnosno da su britanski lobisti bili angažovani i za proslavu pobede naprednjaka nakon izborne noći.

– Po pravilu, EU izlazi u javnost sa najvećim klijentima svih lobista, a upravo taj podatak objašnjava i njihovu tišinu oko kršenja medijskih sloboda u Srbiji – protumačio je naš sagovornik.

 

Tajne na Vikiliksu

– Naše društvo mnogo toga ne saznaje od vlasti, već od Vikiliksa i drugih ljudi koji su rešili da progovore o onome što znaju. Svaka vlada po pravilu ugradi čip tajnosti i mada kod postoji privid javnosti, način sprovođenja odluka je netransparentan – kaže Dereta.
On navodi primer da iako po zakonu treba da se održi javna rasprava o nekom predlogu, to se izbegava primenom hitnog postupka.

Pitanje nabavki, ističe Todorić, treba da bude prema Zakonu o javnim nabavkama transparentno, što mora da se odnosi na podatke o tome koga Vlada angažuje i plaća, pa i lobiste. Naravno, i stranke treba takve podatke da stave na uvid javnosti.

Miljenko Dereta, doskorašnji republički poslanik i savetnik u Građanskim inicijativama kaže da nije protiv lobiranja. I on je saglasan da bi ono moralo da bude transparentno.

 

Neizbežno lobiranje

Registar je uspostavljen 2008. sa 4.000 organizacija, a proširen 2011. na sve koji utiču na politike EU, pa je spisak dostigao 6.000 subjekata. Cilj je transparentnost u radu, pa lobisti moraju dostaviti spisak klijenata i podatke o tome koliko su plaćeni. Lobiranje je je danas neizbežno, a poznato je da su se neke zemlje spasle zahvaljujući uspešnom predstavljanju.

 

– Mora da se zna za kakvu se Srbiju lobira. Jer imali smo lobiranje za Slobodana Miloševića kao garanta mira 1996, pa posle 2000. godine za Vojislava Koštunicu kao garanta demokratije. Takođe mora da se zna šta se zagovara i da li se lobira za odnos prema ljudskim pravima, za ekonomsku snagu zemlje ili prodaju stanova budućeg kompleksa Beograd na vodi – mišljenja je Dereta.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here