Lična arhiva
SEĆANjE NA RADOMIRA NE BLEDI: Zarići sa pokojnim suprugom i ocem

Porodica Zarić iz sela Trnjaci kraj Bijeljine sa radošću je primila donaciju od plemenite Marije Golubović iz Švajcarske.

Dragana (41) i njeno dvoje dece su “zahvalni od srca” njihovoj dobrotvorki, a novac je, kažu, stigao u pravom trenutku, za hranu njima i njihovoj junici, ali i da dokupe drva za ogrev jer hladna zima je već stigla.

Teško bez oca

– Neka Bog da sreću i zdravlje divnoj ženi koja nam je mnogo pomogla. Kuća je nedovršena, para za to nemamo, pa živimo samo u jednom sobičku koji je koliko-toliko sređen. Ne znam kako bismo zimu pregurali da nam nije Marija pomogla da ne sedimo u hladnom, da možemo da naložimo naš šporet na drva – priča Dragana Zarić.

Ona i njena deca šalju velike pozdrave, kako kažu, dragoj donatorki.

Kroz priču ističe da im je mnogo teško od kada je suprug preminuo.

– Sada sam preuzela sve poslove, a 14-godišnji sin Radenko mi pomaže. Marija, koja je godinu dana mlađa, boluje od cerebralne paralize, pa i oko nje ima posla – jada se Dragana.

Deca, objašnjava kroz suze, teško preživljavaju to što su ostala bez oca, naročito Marija koja je bila mnogo vezana za njega.

– Ali, moramo dalje i tešimo se međusobno. Prvi put smo obeležili našu slavu Svetog Mihaila bez njega. Bilo je mnogo tužno – kaže ova žena koja je i sama bolesna.

O porodici Zarić smo mnogo puta pisali. Život ih nije štedeo, stalno su se snalazili kako su mogli, a ljudi velikog srca iz cele dijaspore su im donacijama olakšavali egzistenciju. Glava porodice Radomir Zarić je bio težak srčani bolesnik i srce ga je izdalo. Ćerka Marija je zbog bolesti slabo pokretna, a Dragana je psihički bolesnik i zbog nemaštine često ne pije lekove koji su joj neophodni. Zato je pomoć više nego dobrodošla. Ona ističe da joj podrška divnih ljudi iz dijaspore mnogo znači, ali…

– Teško je i ljude moliti da pomognu, nije prijatno. Međutim, u ovom trenutku nemamo drugi način – priča ona i dodaje da najviše strahuje zbog bolesne ćerke i to je osnovni razlog njenih molbi dobrim ljudima.

Gorka sudbina

Zarići, dok se nisu ozbiljno razboleli, nisu tražili pomoć. O njihovoj sudbini smo, pored lokalnih medija, pisali i mi, prvi put pre šest godina. Pokojni Radomir je porodicu izdržavao poslom u preduzeću koje je bankrotiralo, nastavio je da nadniči, ali mu je srce popustilo i više nije bio sposoban za rad. Zbog bede Dragana je u međuvremenu teško psihički obolela, pa je ovoj skromnoj porodici iz Semberije jedina nada da će plemeniti ljudi, kao i uvek do sada, biti uz njih da bar delimično prevladaju teškoće. Naši ljudi iz rasejanja uvek su pokazivali koliko veliko srce imaju za sve bolesne i siromašne.

STIGLA DRVA ZA OGREV: Dragana sa sinom Radenkom

– Sve je drugačije posle Radomirove smrti, ali moramo biti jaki i verovati u bolje sutra. Mnogo smo zahvalni svima koji nam šalju donacije, ali je nama ogromna želja da stanemo na svoje noge – kaže ona.

Podseća da su svojevremeno osim donacija dobili i tele od Dušanke Krnete iz Štutgarta. Tele je sad junica i obradovalo ih je što je stelna, pa će idućeg proleća imati mladunče.

– Zato nam je i Marijina donacija dobrodošla da imamo čime da je hranimo, jer ne znam da li bi preživela – kaže ona.

To im, kako objašnjava, daje nadu da će moći da proizvode više mleka, da prodaju zadruzi i da imaju neki prihod.

– Sada je u našem dvorištu umesto osam 15 koka i jaja prodajemo u komšiluku. Nedovoljno za život, ali se nadam da ćemo moći više da zaradimo, a do tada nam je svaka pomoć zlata vredna. Više od svega bismo želeli da od stočarstva pokrijemo bar najelementarnije potrebe. Do tada blagodarimo Mariji i svim dobrim ljudima koji misle na nas – završava svoju priču Dragana.

Dobri đaci

Draganu teši to što su joj deca dobri đaci i obraduju je ocenama.

– Marija ima asistenta za odlazak u školu i povratak. Nije lako, ali trudi se, uči i škola joj ide. Radenko je osmi razred i iduće godine kreće u srednju školu. Najveća želja mi je da završe školovanje i da mogu da žive od svoje diplome – priča nam o jedinim svetlim momentima.

Kako pomoći

Plemeniti čitaoci “Vesti” koji žele da pomognu Dragani Zarić i njenoj deci mogu stupiti u kontakt sa njima putem adrese: Selo Trnjaci kod Bijeljine, 76310, Republika Srpska ili telefonom: +387 65 297 340 i dogovoriti se o načinu dostave pomoći. Kao i uvek, i “Vesti” su na usluzi.