Anka Raščupanka
Deca i ekologija

Život je oblik postojanja živih bića.

Životinje su živa bića koja se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima, a za disanje trebaju kiseonik. Izdišu ugljen-dioksid koji je potreban biljkama da bi proizvele kiseonik. Većina životinja je pokretna i ima čula. Životinje se kreću da bi mogle naći hranu, jedinku suprotnog pola za razmnožavanje i pobeći od neprijatelja/opasnosti.

Biljke mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste, rastu u obliku grma ili drveća, mogu biti listopadne ili zimzelene.

Gljive obuhvataju kvasce, plesni i pečurke. Najrasprostranjeniji su organizmi na zemlji.

Bakterije – Najstariji su i najbrojniji organizmi na našoj planeti. Prisutne su u svim vrstama staništa, uključujući i ljudski organizam.

Alge su velika grupa organizama koji najčešće žive u vodi ili u vlažnim staništima. Van vode žive na vlažnom zemljištu, u kori drveća, na vlažnim stenama, građevinskom materijalu. Mogu da žive samostalno i u zajednici sa drugim biljkama ili životinjama…

Životna sredina

Pojam životne sredine ne treba poistovetiti sa spoljašnjom ili prirodnom sredinom. Životna sredina nekog organizma je živa i neživa priroda koja ga okružuje. Svi faktori koji su zastupljeni u životnoj sredini utiču na život organizma.

Životna sredina je skup prirodnih i stvorenih vrednosti čiji međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor ili uslove za život.

Vrednosti životne sredine se mogu razvrstati na: prirodne, stvorene i društvene. Prirodne vrednosti su živa bića, zemljište, vazduh i voda. Stvorene vrednosti su one koje je čovek svojim radom stvorio. Socijalne vrednosti su pojedinac i svi oblici udruživanja čoveka radi zajedničkog života.

Čovek od životne sredine ne može samo da uzima, on treba da u nju ulaže. Korišćenjem prirodnih bogatstava i stečenog znanja nastaju stvorene vrednosti, dok se u samom postupku stvaranja ne narušava životna sredina ukoliko je pojedinac ekološki osvešćen.