Detinjstvo na hlebu i masti

Vestionline
0
D. Kocić/Telegraf.rs
Život u memljivoj sobici: Nađa ne zna za bolje

Priča o šestogodišnjoj Nišlijki Nađi Mladenović Bilbiji, koja je potresla srpsku javnost, samo je još jedna dramatična ilustracija siromaštva u kojem odrastaju mališani širom zemlje.

Za Nađu se čulo zahvaljujući portalu Niške vesti, koji je objavio da devojčica, bolesna od astme, živi u udžerici u šumi u niškom naselju Vinik sa babom Slavicom i dedom Svetomirom, majkom i ocem njenog oca, jer su je napustila oba roditelja.

Majka je otišla kad je ona imala pet i po meseci. Otac, koji joj je formalni staratelj, ponovo se oženio i živi u Kraljevu.

Sa babom i dedom na putu ka školi

Ovih dana sa svojom bakom je stigla u predškolsko odeljenje OŠ “Miroslav Antić”. U blatnjavim gumenim čizmicama. Sa parčetom hleba namazanim mašću.

To joj je, otkad zna za sebe, najčešći obrok. Slavica ima penziju od 14.000, a Svetomir prima socijalnu pomoć od 8.000 dinara. Slavica ima 70, a Svetomir se bliži osamdesetoj godini.

S unukom žive u udžerici od blata, prepunoj vlage. Kupatila nemaju. Kupaju se u koritu i koriste poljski klozet.

Nađin život se promenio zahvaljujući plemenitim ljudima – njenoj vaspitačici Milici Marinković i direktoru OŠ “Miroslav Antić” Milošu Stankoviću.

– Kada sam je videla u gumenim čizmicama po ovom lepom vremenu zaprepastila sam se, a još više kada mi je njena baka kazala da je za užinu ponela mast i hleb. Kada mi je objasnila kako žive, ali ponosno ponudila novac za knjige, odmah sam obavestila direktora. Nađa je dobila besplatne udžbenike i užinu, bilo je strašno dirljivo gledati je kad se zagrcnula čokoladnim mlekom kada ga je prvi put probala. Obavestila sam roditelje, direktora, koleginice i odmah su se uključili – navodi vaspitačica Milica Marinković.

Nađa sa vaspitačicom Milicom Marinković

Roditelji ostale dece su se odmah organizovali, odvezli pun gepek hrane i garderobe njenoj kući. Ona se rasplakala jer nikada nije videla toliko hrane na gomili – priča Milica Marinković.

Dodaje da je Nađa inteligentna devojčica, talentovana za crtanje.

Slavica Mladenović veli da su, čim se pročulo za njihovu muku, počeli da dobijaju pomoć.

– Frižider nam je prvi put pun, ali Nađa i dalje najradije jede mast i hleb, jer na drugo još ne može da se privikne. Stigla joj je i garderobica, prvi put u životu obukla je haljinicu koju su joj poslali dobri ljudi. Srce mi se cepa što se kupamo u koritu, što Nađa spava na dasci, što kuću popravljam blatom da se sačuvamo od zimskih vetrova koji će uskoro. Duša me boli što za nju ne vidim rešenje kada mi više ne budemo mogli da se staramo o njoj. Ne bih volela da ode u dom za nezbrinutu decu, često razmišljam o tome, pa izađem u baštu i sita se isplačem. Nađa mi vidi suze i pita zašto plačem, a ja je lažem da me boli glava – priča devojčicina baka dok pokazuje gomilu lekova koje dete koristi zbog astme.

Da bi došli do škole svakog dana idu kroz njive, a onda prelaze auto-put:

– Garderobu joj kupujem na buvljaku, gde mogu da nađem stvari i za 50 ili 100 dinara.

Iako je odziv akciji koju je škola organizovala premašio očekivanja, jer stižu paketi hrane i odeće, novac, ova misija ljudi velikog srca će trjati dok se Nađi ne obezbede pristojni uslovi za život, odnosno krov nad glavom…

Plaši se letećih buba

– Najviše mi smetaju leteće bube koje iskaču iz poljskog toaleta koji nam je u kupatilu. Bakica me čuva, spavam sa njom i kada nije umorna, priča mi priče. Volela bih da imam “frozen” krevet, lepe jastučiće i jednu fotelju za moju sobicu i lepu kućicu za mene, bakicu i dekicu – nabraja šestogodišnjakinja koja živi u kući u kojoj je ceo jedan zid od najlona.

Brzo se socijalizovala

Direktor škole Miloš Stanković ističe da se Nađin život ne može rečima opisati:

– Neverovatno je da u ovo vreme neko dete tako živi. Međutim, vrlo brzo se socijalizovala, jer su je deca odlično prihvatila. Moram da priznam da sam bio iznenađen odzivom na naš apel da joj se pomogne, uključio se i Đački parlament i roditelji i ljudi izvan kolektiva. Drago mi je što je i ona počela da shvata da postoji i nešto bolje od onog kako je ona živela.

Interventna pomoć

Skromni, kako vaspitavaju i unuku, baka i deka nisu tražili pomoć, pa se o uslovima u kojima žive saznalo tek kada je Nađa krenula u predškolsko.

– Sada je uspostavljen kontak sa Slavicom Mladenović. Izražena je potreba za interventnom pomoći koja će obezbediti sredstva za adapaciju kuće – navela je Lidija Stanković iz Centra za socijalni rad “Sveti Sava” u Nišu.

UNICEF: 115.000 u teškoj bedi

U Srbiji 115.000 dece živi u apsolutnom siromaštvu, dok je dodatnih 30,2 odsto u riziku da padne ispod linije siromaštva. Samo 50 odsto dece u Srbiji pohađa predškolsko obrazovanje, a kada su u pitanju najsiromašnija deca taj procenat je samo devet odsto, odnosno šest procenata kada su u pitanju deca iz romskih naselja.

U UNICEF-u su ukazali da je Srbija, i pored promene stavova prema deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, i dalje zemlja u kojoj su ova, a posebno deca sa kompleksnim ili teškim oblikom smetnji u razvoju i dalje isključena.

Podaci pokazuju i da se gotovo 60 odsto devojčica iz romskih naselja uda pre 18. godine života, da samo jedna petina romske dece pohađa srednju školu.

Čak 32 odsto mladih možda neće moći da se zaposli. Srbija je po parametrima prekinutog detinjstva na visokom 41. mestu od 170 zemalja, a analize su pokazale da mnoga deca prekidaju čak i obavezno školovanje, da su neki izloženi teškom fizičkom radu i nasilju.