Vesti online
DOBRI LjUDI JE DRŽE U ŽIVOTU: Stana Minić

Nakon našeg nedavnog apela za pomoć teško bolesnim i usamljenim bakama sa Rogozne, Golije, Peštera i Novog Pazara, vredne donacije stigle su staricama Stani Minić i Olgi Mihajlović iz zabitog Dragočeva na Rogozni, Borki Dražević iz Gornjeg Milanovca i Slobodanki Milošević iz zaseoka Znuša, takođe na Rogozni.

Nepokretnoj baki Stani, pomoć od 200 dolara poslao je dobrotvor iz Sidneja, Slobodan Nedeljković. Iz ovog velikog grada u australijskoj državi Novi Južni Vels stiglo je još i 200 dolara koje je dobrotvorka Rajka Tarlać namenila starici Borki Dražević iz Gornjeg Milanovca, smeštenoj u novopazarskom domu za stare. Budući da su ovi darovi stigli posredstvom Redakcije “Vesti”, to su se i naši reporteri zaputili na zadate adrese kako bi donacije uručili pre praznika i obradovali bake. Istina, tokom cele zime selo Dragočevo na Rogozni je zavejano. Kad je lepše vreme do njega se dolazi samo dobrim terenskim vozilom, na konju ili pešice, pa nam je pomogao Budo Minić, Stanin rođak iz susednog sela koji nas je prevezao njegovom terenskom ladom nivom, da Stani Minić uručimo vrednu pomoć. On sa svojim sinovima najviše pomaže nepokretnoj i nemoćnoj starici kojoj povremeno donosi hleb, lekove i najpotrebnije namirnice, a pre zime pripremi i ogrev.

– Stara sam, bolesna i nepokretna. Jedva uspem da, držeći se za krevet i sto, nekako dođem do šporeta i ubacim koje drvo. Još je hladno na Rogozni, proleće ovde kasno stiže – žali se baka Stana.

MNOGO SE OBRADOVALA: Borka Dražević

Ona duže od decenije živi i opstaje zahvaljujući pomoći čitalaca “Vesti”.

– Hvala puno, dobrotvoru Slobodanu Nedeljkoviću iz daleke Australije. Mnogo mi znači njegova i svaka druga podrška, jer nemam penziju, ni socijalnu pomoć, niti bilo kakvih drugih prihoda. U životu me održavaju dobri ljudi. Da njih nije skapala bih u ovoj divljini od gladi i studi – priča starica kojoj u oronuloj brvnari na periferiji sela društvo prave samo tri kokoške i mačak.

Da se konačno obraduje i baka Borka Dražević iz Gornjeg Milanovca, “žiteljka” Doma za stare u Novom Pazaru, pobrinula se poznata dobrotvorka Rajka Tarlać iz Sidneja koja je mnogo puta pomagala (i još pomaže) baki Borki, ali i drugim nevoljnicima u ovom kraju. Do bake Borke nismo mogli, jer su zbog korone posete ovakvim ustanovama strogo zabranjene. Zato joj je donaciju uručio (i slikao je) Enver Daca, direktor ove ustanove. Rekao nam je i da je Borka dobro, da u domu ima sve što joj je potrebno, ali da se ipak puno obradovala donaciji koja će joj omogućiti da kupi nešto od odeće i neke nedostajuće lekove. Baka se srdačno zahvalila dobroj Rajki, koja joj je pomagala još dok je bila u Gornjem Milanovcu, poželevši joj dobro zdravlje, dug život i svaku sreću u životu.

No, to nije sve. Anonimni donator iz Beča sa po 50 evra obradovao je bake Olgu Mihajlović i Slobodanku Milošević koje su, kao i Stana Minić, od humanitarne organizacije Ljudske sudbine iz Novog Pazara dobile i namirnice u vrednosti po 50 evra.

– I meni je pomoć stigla u pravom trenutku, jer sam ostala bez dinara i sa samo dva-tri kilograma brašna u kući – ističe starica Olga Mihajlović iz Dragočeva na Rogozni koja, takođe, živi sama i u velikoj muci i sirotinji.

VUKOVI JOJ DOLAZE NA VRATA: Olga Mihajlović

Sve za lekove

– Pošto sam od humanitarca Hida Muratovića i njegovih Ljudskih sudbina dobila namirnice, 50 evra koje mi je poslao anonimni dobrotvor iz Beča potrošiću za lekove na čemu sam mu od srca zahvalna. Iz Novog Pazara će ih doneti naš poštar Rade Joković koji nam je tokom zime, a i leti, jedina veza sa gradom i ostalim svetom – istakla je Olga Mihajlović po preuzimnju donacija.

Obradovana i Slobodanka

Pošto je polušlogirana (leva strana joj je oduzeta), Slobodanka Milošević iz sela Znuše na Rogozni, hleb mesi i sve poslove obavlja jednom rukom. Čitaoci “Vesti”, kojima je beskrajno zahvalna, pomažu joj od polovine prošle godine.

– Svaka pomoć zlata mi je vredna, pa i ova iz Beča. Pomaže mi da preživim ovde na raseljenoj planini, gde skoro da više nema ljudi, da kupim lekove i ne gladujem – priča Slobodanka Milošević.